Jedan je Đorđe Balašević....

"Dobro veče, Opatijo...lepi grade...pristajem u tvoju valicu..."
- zapjevao je Đorđe Balašević na Ljetnoj pozornici. Ležeran, emotivan i velik kakav jest. Jer unatoč tenisicama i gornjem dijelu trenirke, u trenu kad je stao pred publiku, Đole je bio "faca"! "Faca" kakve se unatoč popularnosti na pozornicama rijetko sreću. I kao da je onaj prvi takt odnio sav umor. Zaboravio se put kojim smo potegnuli s juga, noć na autocesti koja nas je tek čekala, kiša koja je gnjavila cijeli  dan... Nizale su se Moja prva ljubav, Mirka, Neki novi klinci,  Ćaletova pesma....S obzirom da je ovo moj prvi Balaševićev koncert (posljednji nikako ne!!!), ono što me poprilično iznenadilo bio je profil publike. Kakav? Pa zapravo teško je reći.... Uglađeni intelektualci, rokeri, alternativci, likovi toliko izgubljeni da ne znate kud bi ih svrstali....A svi su jedna emocija i pjevaju u jedan glas. Takva euforija ne doživi se često....Više od toga ne trebam reći... Đole, vidimo se na jesen u Kerempuhu! Obećao si...

Slast na dnu pite...

    Moja ljubav prema knjigama tinja još od djetinjstva. S godinama se preko slikovnica došlo do lektire, a potom i ozbiljnije literature. Danas je to prava mala kućna biblioteka i vječno pitanje : "a kamo ću sa svim tim knjigama?". Ne, ne radi se o strahu da će mi zauzeti previše životnog prostora, već da će isti postati premalen da bi ih sve primio u zagrljaj. No, svaka knjiga i dalje je dobrodošla. Zato sam s radošću otvorila paketić osvojen u jednoj nagradnoj igri, u kojem se sramežljivo skrivala "Slast na dnu pite".

Radnja:
Engleska  50-ih godina prošlog stoljeća. Flavia de Luce jedanaestogodišnja je djevojčica koja voli kemiju, eksperimente, a posebno otrove. Dosadnjikav život uz dvije uštogljene sestre i oca promijenit će mrtvi neznanac nađen u vriježi krastavaca njihova imanja. Oboružana radoznalošću, dječačkim nestašlukom i za svoju dob zavidnim znanjem, Flavia sama počinje istraživati slučaj.

Blogerica koje nema...

Počela sam pisati blog, ako se to početkom uopće može nazvati, i onda tajac. Ma ne, nisam se prepala, ostala bez tema, nit´ išta slično... Jednostavno nije bilo vremena. Sunčalo se, kupalo, uživalo... jednom riječju guštalo. Dakako, i radilo se... premda u tragovima. Ovako svježa i odmorna, preplanula i puna poleta za nove radne i ine pobjede spremna sam na svakakve ludosti. Pa i na to da svečano obećam da ću biti redovita (no dobro, tu i tamo) i da ću između ostalog naći vremena i za blog i potencijalne čitatelje (mislim da takvih još nema..., a i kako bi bilo kad ništa ne pišem? hmm...). Nadam se da su se svi odmorili od jurnjave, krize... da su se svi naspavali i da su spremni na kojekakva teroriziranja sa svih mogućih strana. Za one koji nisu, a pomalo i zbog sebe same (priznajem, hvata me lagana nostalgija...) evo malo mora. Čitamo se! Sad za ozbiljno!