Booooooo!!!

Jeste li već pripremile kostime za Noć vještica? Nadam se da su bundeve izrezbarene, da lučice gore, a domom se širi miris domaćih kolačića strašnih oblika... Čak i ako ste apsolutno protiv Halloweena i smatrate ga bezvezarijom, nemojte odbaciti mogućnost da bar na jednu večer razbudite uspavanu malu vješticu u sebi! Sigurno čuči tamo negdje... Probudite ju, večeras vam nitko neće zamjeriti! :-)



MISAO DANA:

"Život je tako konstruiran da bilo koji događaj neće i ne može zadovoljiti naša očekivanja."

                                                                                                          (Charlotte Brontë)

Fotografija mjeseca...

MISAO DANA:

"Ako želiš jabuka, trebaš protresti drvo!"

                                                                      (Bugarska poslovica)

Bundevčice...

Neki dan je Lady post posvetila bundevama sa stranica Marthe Stewart. Negdje među komentarima podno tog njezina posta nalazi se i moj u kojem piše da sam bundeve već nabavila i da ću se okušati u rezbarenju istih, te ako uspijem o tome napisati i post. Pa, evo ga pred vama! :-)

U potrazi za Štrumfetom...

 Znam da sam već imala post o gljivama, međutim, nisam mogla odoljeti da ove simpatične "ludare" ne podijelim s vama. Prije nekoliko godina dva ovakva primjerka izrasla su u podnožju bora nedaleko kuće i to je bilo golemo iznenađenje za mene, budući da nikada do tada nisam uživo vidjela ovakve gljive. I onda godinama ništa da bi se nedavno opet pojavile i to u puno većem broju. Mislim da ih sada sve skupa ima oko dvadesetak. Ne usudim se ništa osim uživati u njihovoj ljepoti, pa mi se slobodno pridružite.
I da, nisam baš više sigurna da su pizzu izmislili Talijani... :-)

SENSAstičan ženski portal...

Jesu li i vama pomalo dosadili ženski časopisi puni izretuširanih tijela i lica, samozvanih zvjezdica i vječito istih tema ispreslaganog sadržaja? Tada biste mogli naći osvježenje u jednom domaćem ženskom časopisu - magazinu Sensa. Sensa je nedavno proslavila svoj treći rođendan i usporedno s time zaživio je i njezin, vjerujem, dugoočekivani ženski portal. Novi, drugačiji, neobičniji... Ako još niste imali priliku prolistati ovaj časopis, možda je dovoljno reći to da izlazi i u nekoliko susjednih zemalja. Uostalom, u njegovu kvalitetu možete se uvjeriti i klikom na www.sensaklub.hr. 


Možda je riječ koja bi ga najbolje mogla opisati nježnost. No nježnost koja se crpi iz goleme ljubavi, predanosti i žara koji tim predvođen urednicom Izabelom Vrtar stvara iz mjeseca u mjesec.
Želim im još puno puno godina, puno licenciranih izdanja i lijepih tema, jer uspjeli su stvoriti magazin za dušu i tijelo s prepoznatljivom vrijednošću i kvalitetom. I onako, pomalo patriotski, ponosim se njima kada ih u stranoj zemlji ugledam na nekom drugom jeziku! Sensi želim sretan rođendan, a vama jedan Sensastičan vikend! :-)

Photo by SENSA


MISAO DANA:

"Svi znaju da se kap stapa s morem, ali je malo onih koji znaju da se more stapa s tom kapi."

                                                                                                                 (Kabir)
                                                                

Kako me Lady učinila princezom...

 Naša draga Lady A je povodom svojeg stotog sljedbenika pripremila malo iznenađenje. Sve što je trebalo za sudjelovanje bilo je napisati neku misao, stih ili na bilo koji način opisati kako nas njezin blog potiče na inspiraciju. Cure su se doista potrudile pa me ova nagrada tim više iznenadila jer, bit ću iskrena, nisam joj se nadala. No ovaj preslatki rajfić ipak je, na moju veliku radost, poštar donio na moju adresu! Moram priznati da se, noseći ga, doista osjećam poput prave male princeze, baš onako kako mi je Lady u kratkom pismu i zaželjela. Jeste li već primijetili da ima perca? :-)

Lady, tebi još jednom hvala što si između svih dragih blogerica odabrala baš mene i obećajem da ću "krunu" dostojanstveno nositi. Ma, niti jedna princeza je se ne bi posramila! :-)

Jedi, moli, voli ² ...

Izabrala sam ovu knjigu jer je aktualna. Aktualna iz razloga jer je po njoj snimljen istoimeni film sa simpatičnom Juliom Roberts u glavnoj ulozi. Film još uvijek nisam pogledala i zapravo jedva čekam da ga vidim! Nadam se samo da se neću razočarati, no ako do toga i dođe tu je Javier Bardem da izvuče stvar. :-)

Radnja: 
Ovaj autobiografski roman vodi nas na putovanje na koje je sama spisateljica pošla u potrazi za samom sobom. Nakon dugotrajnog nezadovoljstva vlastitim životom, mučnog razvoda i depresije koja je neminovno uslijedila, Elizabeth odvažno odlučuje godinu dana provesti na putovanju.  Potragu za vlastitim zametnutim željama započet će u Italiji, nastaviti u Indiji, a završiti je u Indoneziji.


Kritika, ali i publika, podijelila se u dva tabora. U jednom su oni koji su knjigom oduševljeni, dok oni u drugom tvrde da je Elizabeth obična, razmažena bogatašica koja nije znala što bi s novcem pa se otisnula na putovanje, a potom potrošeno pokušala nadoknaditi objavljivanjem knjige o istom. Hmmm... Pa ne bih se baš složila. Elizabeth doista jest imućna, no veći dio imovine izgubit će u brakorazvodnoj parnici. Osim toga, još nigdje nisam naišla na podatak da su imućni cijepljeni od tuge, potištenosti, depresije... A ako uzmemo u obzir i da su njihove tvrdnje točne, to opet nema ama baš nikakve veze s kvalitetom knjige. No pustimo to postrani...

Knjiga je podijeljena na tri dijela u skladu s tri zemlje u koje se spisateljica otisnula. Tri dijela sačinjena su od 108 poglavlja koja imaju simbolično značenje - 108 je broj kuglica hinduističke/budističke brojanice (japa mala). 109. kuglicu, koju brojanica uobičajeno ima, u knjizi predstavlja predgovor same autorice.

Kutija...

Jutro je počelo nikako. Nakon neprospavane noći provedene nad knjigom, prijepodne je bilo rezervirano za rješavanje birokratskih poslova (čitaj čekanje u redovima dok teta na šalteru podgrijava čušpajz - vjerovali ili ne u mom gradu je tako!). Vremena za odspavati nije bilo, kavu sam kuhala napola otvorenih očiju i valjda me sam Svevišnji trznuo da izmaknem nogu u trenu kad se džezva, za koju sam zapela rukavom, strustila na pločice... Pidžama je zalivena (Bogu hvala na širokim nogavicama!) no ionako je na redu za pranje,a pločice se daju srediti. Ja? Neozlijeđena i zbunjena...Čišćenje će me barem razbuditi...

Čekajući da se semafor zazeleni, zabavljam se brojeći oblačiće daha. Nema veze što prometa uopće nema i što bih da je toplije zebru mogla prijeći i gola. Bitno je da imamo semafore! To pridonosi statusu grada. Valjda!
Nije naodmet primjetiti ni da kontejneri koji me gledaju s druge strane uopće nisu ispražnjeni. Zagonovjetački zaključujem kako u ovom gradu nitko ništa ne radi, kako se novac troši na nepotrebne stvari dok ruševine i dalje podsjećaju na rat... Sramota! A onda... ON.
Suhonjav starčić s velikom kartonskom kutijom prilazi kontejneru. Prva misao koja je proletjela mojom nenaspavanom glavom bili su neželjeni mačići ili štenci koje ondje namjerava ostaviti. E, nećeš!!! Bez razmišljana zakoračih na ploč...TUUUUUUUUUUUU!

MoodGYM...

S ljetom kao da je većinu ljudi napustila i radost i dobra volja. Možda je sve do promjene vremena, loše biometeorološke prognoze...no trebamo li sjediti i čekati da zasja sunce ili ipak nešto možemo poduzeti i sami? Možemo se okružiti dragim ljudima, uživati u križaljci ili knjizi uz šalicu čaja, meškoljiti se pod dekom s voljenom osobom, gacati poput djeteta po lokvicama vode...ali možemo i pristupiti četverotjednom programu za samopomoć  i to iz vlastita naslonjača!

Baha´istička molitva...

Bahaizam je monoteistička religija osnovana u Iranu, i ujedno je jedina religija koja je u toj zemlji zabranjena. Baha´i doslovce znači "sjaj". Osnivač ove religije je Baha´u´lah (u prijevodu Slava Božja). Njezina temeljna ideja je je da je čovječanstvo jedinstvena rasa te da postoji samo jedan Bog koji se preko proroka velikih svjetskih religija pomalo otkriva čovječanstvu.
Baha´i vjera počiva na načelima jedinstva Boga, religija i čovječanstva, uklanjanju svih oblika predrasuda, jednakopravnosti spolova, ravnoteže između pretjeranog bogatstva i siromaštva, sveopćeg mira...

Estomago: A gastronomic story...

Odranije znate da volim obične, normalne filmove iza kojih se često skriva velika priča. Stoga se nadam da mi ne zamjerate što mi je sada već postala praksa da tu svoju ljubav prenosim i na vas.

Iako su mi francuski filmovi i dalje prvi na listi garancije za dobar film, moram priznati da mi se sve češće zalomi da pogledam jednako dobar i uspješan uradak u nečijoj drugoj produkciji. E, pa to mi se dogodilo i s ovim  brazilskim filmom!

Nešto novo, nešto staro...

Ovo na slici bunda je moje tete. Istu takvu imala je i mama, međutim njezina je uništena u ratu tako da sam u naslijeđe dobila ovu. Stara je preko trideset godina i bila je duga do gležnja. To mi se baš i nije sviđalo pa sam je nakon kemijske čistione proslijedila kožaru na kraćenje.
Ne nosim ju osim u nekim rijetkim prilikama iako je jakooooo topla; više ima sentimentalnu vrijednost.

S obzirom da je nakon kraćenja ostao podosta velik komad kože morala sam smisliti kako ga upotrijebiti da ne stoji neiskorišten na dnu ormara. Pa sam odlučila napraviti papuče!

Aubergine, Sweet and Green...

Drage moje,
često mi se desi da švrljajući po blogovima završim na onima kulinarske tematike. Ima divnih recepata, spretnih i maštovitih kuharica, vrijednih ruku... No, jedan blog odskače od ostalih; drugačiji je, neobičniji i relativno novi. Žao mi je što ga više ljudi ne prati, pa evo prilike da to promijenimo! Radi se o blogu Aubergine, Sweet and Green. Svakako ga posjetite i pogledajte što se zdravo i maštovito nudi na jelovniku njegove domaćice.  Možda će neke od sastojaka biti malo teže nabaviti, no Sweet nam i tu ide na ruku tražeći inovativne zamjene za one do kojih je malo teže doći! Pripremite papir i olovku jer nešto od njezinih recepata zagarantirano će vam se svidjeti, a onda možda poput mene počnete razmišljati o malo zdravijem načinu prehrane.

Sweet, draga, tebi želim da nas još dugo, dugo inspiriraš razmnoraznim receptićima, te da svakim danom što više ljudi na svojem stolu posluži baš neko od tvojih divnih jela! Ja sam već među njima...


MISAO DANA:

 "Nove ideje bit su našeg života - s njima rastemo i doživljavamo sreću, napetost i oslobađanje."

                                                                                                              (Richard Bach)

Sjena vjetra...

     Zafon me začarao onog trenutka kad sam se izgubila u retcima baš ovog njegova romana. Ujedno i prvog koji sam od tog autora čitala. I da, mislim da je to sada ljubav za cijeli život i ponosna sam što ovaj veliki književnik krasi moju skromnu biblioteku. Ponosna jer ovo je jedno od onih djela kojem ću se s radošću vratiti. Ma koliko god puta ga iznova čitali, svako iskustvo je novo, drugačije, neponovljivo... I baš u tome je Zafonova veličina!

Radnja:
Barcelona 40-ih godina. Vlasnik male knjižare odvodi svojeg sina Daniela na "Groblje zaboravljenih knjiga" - biblioteku u kojoj se čuvaju raritetni knjiški primjerci pomalo zaboravljeni od sviju. Daniel ima zadatak izabrati samo jednu knjigu o kojoj će se brinuti. Ta knjiga je "Sjena vjetra", jedini primjerak koji postoji jer svi ostali su spaljeni. Izabravši knjigu, Daniel će otvoriti Pandorinu kutiju života njezina pisca, koja će u svoj vrtlog uvući i njega samoga.

Moram reći da mi je Španjolska sama za sebe, kao i njezina kultura i  arhitektura pomalo strana. Ako izuzmem Guernicu i Dalia, ne postoji ništa što me privlači u tu zemlju. Zafon je to promijenio odvodeći me u znane i neznane ulice Barcelone, opisane s tolikom živošću da do kraja knjige imate dojam da biste se tamo mogli snaći bez po muke. Jedini problem je što se današnja Barcelona vjerojatno uvelike razlikuje od one kakvu nam opisuje Zafon.

Physalis...

    Švrljajući po blogovima vrtlarske tematike, često puta sam nabasala na post o Physalisu. Ništa neobično...osim što mnogi tvrde da nisu nikada vidjeli ovu biljku, da ne raste u našim krajevima, da "fenjerčići" zacijelo rastu na drvetu... Još uvijek sam u uvjerenju da je većini ova biljka poznata, a i ako sam u krivu onda ćemo to ispraviti baš sada.

Chocolate jazzles...

Sjećate se ovih bombona? Mene uvijek podsjete na djetinjstvo... Mame su redovito u vrtiće donosile torte ukrašene baš ovim bombončićima i nestašni dječji prstići redovito bi ih "pecali" po glazuri i prije no što bi teta stigla odreagirati... Čak i sad se živo sjećam okusa šarenih gumbića... Ništa nema ni približno sličan okus i tužna sam jer ih nigdje ne mogu naći...
Pa ako ih netko od vas ugleda kojim slučajem, na nekoj od polica dućana, obavezno me obavijestite da se namirim bar za neko vrijeme... :-)

MISAO DANA:

"Ako nosite svoje djetinjstvo sa sobom, nikada nećete ostarjeti."

                                                                                                   (Tom Stoppard)

 

Jedan sasvim ženski post...

Nisam pristalica tematskih dana, tjedana, mjeseci...
Nisam iz prostog razloga jer smatram da su neke stvari od puno većeg značaja da bismo se njima bavili samo tih nekoliko dana u godini. 
S druge strane, često smo prezauzeti svim i svačim nauštrb vlastita zdravlja i takve kampanje su dobrodošle i rekla bih prijeko potrebne. Jer onog trena kada je nečiji život spašen, put koji je doveo do toga sasvim je nebitan.


Listopad i ,konkretnije, današnji dan, posvećen je borbi protiv raka dojke. Ovaj post neka bude moj mali prilog tomu.

Nije me strah...

 

Na ovaj post inspirirala me Eda. Zašto Eda? Zato jer je spomenuvši da dijelimo ljubav prema francuskom filmu, dodala da ona jako voli i talijanski. Pa nije baš da ga ja ne volim, ali malo je onih koji su me ostavili da otvorenih usta i raskolačenih očiju zjapim nad porcijom kokica. Ovo je jedan od takvih filmova; i ne samo talijanskih nego uopće od svih koje sam pogledala. Eda, ovaj post je posvećen tebi! :-)

Radnja:
Godina je 1978. Jug Italije. U malom selu skupina djece sparne, ljetne dane provodi igrajući se u poljima žita i istražujući napuštenu farmu. Jedan od dječaka, Michele, otkrit će tajnu koja će ga sablazniti. No, vrag mu neće dati mira, te će se ponovno vratiti. Suočivši se sa strahom, Michele će poduzeti sve kako bi ova priča imala sretan kraj...

Fotografija mjeseca...

       Došla sam na ideju da na blog, uz postojeću misao dana, uvedem i fotografiju mjeseca. Skromno, zar ne? :-) U skladu s time, postavih ja samoj sebi i neka pravila. To bi bila sljedeća:

- da još nije objavljena na blogu
- da bude dovoljno reprezentativna u odnosu na titulu koju nosi
- da fotograf budem sama ja i
- da ako je moguće bude u skladu s imenovanim mjesecom