Katarina Aleksandrijska...

Već po buđenju obavila sam potrebne provjere u nadi da je Sveta Kata ove godine makar malčice zatrpala, a ako ne vrata, onda barem prozorsko okno. No, kod mene ništa od snijega. Ne znam jeste li vi imali više sreće pa dok ovo čitate promatrate veseli ples pahuljica iz topline doma... Možda ste Katarina, Katica, Kata... U tom slučaju želim vam sretan imendan! A to je već dovoljan razlog da zajedno malo pobliže upoznamo ovu, po mnogočemu posebnu, damu.

Veo tajne, koji se nadvio nad život ove svetice, uzrok je nastanka raznoraznih legendi koje se uz nju vežu. Pobliže istražujući naišla sam na raznorazne informacije koje bi, povežemo li ih u jednu cjelinu, o Katarini ispričale ovakvu priču...

Sveta Katarina, Egipćanka plemićkog podrijetla,  rođena je u 3. stoljeću u Aleksandriji.  Uoči krštenja, u snu joj se ukazala Djevica s Isusom u naručju, moleći dijete da Katarinu uzme za svoju službenicu. No, legenda kaže da je Isus okrenuo od nje glavu rekavši da nije dovoljno lijepa. Međutim, po krštenju, ukazat će joj se iznova, te ju, stavljajući joj na ruku prsten, uzeti za svoju zaručnicu.

Nadaleko poznata po ljepoti i učenosti, Katarina je za oko zapala i caru Maksiminu II. koji je, proglasivši Aleksandriju glavnim gradom svojeg carstva, odlučio u njoj iskorijeniti sve kršćane. Hrabro se uputila k njemu kako bi ga odgovorila od te odluke, ali kako to u legendama već biva, car je okupio najučenije filizofe davši im zadatak da mladu ljepoticu odvrate od vjere. Bez uspjeha! Preobrativši ih, potpisala im je smrtnu presudu jer je car naredio da se sve i jedan pobiju, a Katarinu utamniči i izloži glađu. Zahvaljujući brizi samih anđela, svetica ne samo da je preživjela već je na kršćanstvo, u međuvremenu, preobratila i carevu suprugu. Pobješnjeli Maksimin tada naredi da se pobiju svi kršćani, osim Katarine kojoj ponudi brak pod uvjetom da odbaci vjeru. Odbivši ga s gnušanjem, smrtnu presudu potpisat će i sebi samoj; Maksimin će narediti da se izradi potpuno nova sprava za mučenje, kotač s bodežima, za koji će svezati Katarinu te ju iskidati na komade. Plamen s neba spalio je kotač, a Katarini su na kraju odrubili glavu. Iz krvi koja je pritom potekla iznikle su ruže, šireći miris po cijelom svijetu. Druga legenda kaže da je poteklo mlijeko što ju danas čini zaštitnicom dojilja.
Tijelo pokojnice anđeli su prenijeli na Sinaj, gdje je Justinijan u 6. stoljeću dao izgraditi samostan koji postoji i danas.

Manjak provjerenih činjenica o ovoj svetici bio je povod da je se izbaci i iz liturgijskog kalendara 1969. godine u koji ju je vratio pokojni Ivan Pavao II. tek 2002. godine. Ipak, sve to nije spriječilo da se Sveta Kata diljem svijeta štuje i slavi kao zaštitnica djevica, neudanih žena, pisara, tajnica, pravnika, kožara, popravljača kotača, teologa, mlinara, umirućih... Njoj ćete se obratiti za pomoć i u slučaju bolesti jezika, problema s govorom ili bolesti kućnog ljubimca...


Prepoznat ćete je po kruni, kotaču optočenom bodežima, palminom listu, knjizi, maču ili prstenu - simbolima njezina života istkana kroz legendu. Pa, ukoliko je negdje sretnete, poklonite se ili makar nasmiješite ovoj interesantnoj svetici, kradući joj ono što svakoj od nas s vremena na vrijeme fali - hrabrost! Jer, donosila snijeg ili ne, Katarina Aleksandrijska, bez sumnje, je žena inspiracija!

MISAO DANA:

"Tajna slobode počiva u hrabrosti."

                                                    (Periklo)