
Sudeći prema blogerovoj statistici, postovi o knjigama nekako su najmanje posjećeni od svih. No taj podatak me nimalo ne obeshrabruje da vas i dalje bombardiram, ni manje ni više, nego knjižurinama koje broje preko nekoliko stotina strana. Meijerovi, židovska obitelj s kojom sam se družila ne tako davno, sigurno bi me zbog ovakva poteza okarakterizirala kao
mešuge (
jidiš: luda). Nimalo sumnjičavo vjerujem da bih isti epitet dobila i od Klausnera štono stanuju na stranicama ovoga romana. Ipak, ono što me potaklo na još jedan knjiški post u nizu, zrnce je odvažnosti ukradeno od Amosa, koji je autobiografsku
Priču o ljubavi i tmini ispisao više nego hrabro...