Sudeći prema blogerovoj statistici, postovi o knjigama nekako su najmanje posjećeni od svih. No taj podatak me nimalo ne obeshrabruje da vas i dalje bombardiram, ni manje ni više, nego knjižurinama koje broje preko nekoliko stotina strana. Meijerovi, židovska obitelj s kojom sam se družila ne tako davno, sigurno bi me zbog ovakva poteza okarakterizirala kao mešuge (jidiš: luda). Nimalo sumnjičavo vjerujem da bih isti epitet dobila i od Klausnera štono stanuju na stranicama ovoga romana. Ipak, ono što me potaklo na još jedan knjiški post u nizu, zrnce je odvažnosti ukradeno od Amosa, koji je autobiografsku Priču o ljubavi i tmini ispisao više nego hrabro...Sažetak:
Amos Klausner, djetinjstvo provodi u skučenu roditeljskom stanu, okružen knjigama i službenošću roditelja intelektualaca. Država Izrael na noge se podiže usporedo s dječakom, a sudbina obaju sve je samo ne bezbrižna. Količina familijarnih i političkih previranja, osim povijesne, zapečatit će i sudbinu Amosove obitelji, koju će na ovim stranicama ostaviti potomstvu kao podsjetnik i najsjajniju dragocjenost obiteljskog blaga.
Koliko netko stranica može ispisati vlastitim životom, strogo je osobna stvar, no rastegnuvši svoj na gotovo osam stotina, Oz je u pravom smislu iscrtao obiteljsko stablo, čijem grananju kao da nema kraja. Osobenjaštvo djedova, baka i drugih punokrvnih likova začinit će dosadnjikovo djetinjstvo, očevu uštogljenost, samoubojstvo majke... A baku Šlomit sa svim njezinim mušicama zavoljet ćete kao svoju vlastitu. Pa premda su je mnogi, valjda zbog njezine ogromnosti u svakom smislu, nazvali dosadnjikavom, ova knjiga to nipošto nije. Dapače, snažna je to priča kojom je autor ogolio ne samo sebe i svoje vlastite korijene, nego i jednu državu, njezin narod, a pomalo i židovstvo u cjelini. Nepredvidivost fabule, mrva filozofskog osvrta, stvaranje povijesti i upečatljiv autobiografski potpis zacijelo su razlozi zbog kojih ju je Miljenko Jergović u kritici nazvao knjigom većom od života sama, a talijanska La Reppublica smatra da biste, ako su vam preostala još dva dana života, definitivno trebali pročitati baš nju.
Meni ne preostaje drugo nego da, složivši se s navedenim, nadodam da ne čekate ta dva dana i u Izrael neopterećeno otputujete dok lovite boju na nekoj od jadranskih plaža. Jer nešto ćete otamo sigurno ponijeti sa sobom...
MISAO DANA:
"Ako nemaš više suza za plakanje, ne plači - smij se!"(Š. Klausner)
zanimaju me obiteljske priče... rijetko koje ljudsko "udruženje" ima toliki učinak na osobu kao obitelj, pa volim knjige koje se bave seciranjem vlastitih ili izmišljenih obiteljskih veza. Sigurno ću je potražiti. Hvala.
OdgovoriIzbrišiBilježim s punim povjerenjem! :)
OdgovoriIzbrišiŠto se tiče knjiških tematskih postova - samo daj! Forte su tvog bloga, i ja ih stvarno rado čitam.
OdgovoriIzbrišiIsina ;) I ja primetila ali me to ne sprecava da bar jednom u mesec dana napisem post sa knjigama :) Imam osecaj da ce mi se ovo dopasti (a i podsetila si me na jedan nedovrsen post o singeru :))
OdgovoriIzbrišistavim na spisak ;-D
OdgovoriIzbrišinajradije bih svaki dan odrađivala 'normu' od barem 8 sati čitanja... ali tu se negdje umješa život pa ne stignem, na žalost
samo ti piši o knjigama, dobrima nikad dosta reklame ;-D
Jako zanimljivo, baš bi je trebalo pročitati...:)
OdgovoriIzbrišiMislim ono,ne znam baš,cijelo stablo razumijeti,ne razumijem niti svoje...budem probala!
OdgovoriIzbrišiJubiiiiiin!
al bi ga nacrtat besprijekorno znala! :)))
Izbrišijao, skroz sam prestala čitati :( i onda mi dođe ponekada (kao sada, a u zadnje vrijeme sve češće) da požalim zbog toga. prije sam čitala knjižurine i knjižurine... ova mi se čini poprilično zanimljivom i mogla bi biti moj novi početak :)
OdgovoriIzbrišidržim fige! ;))
IzbrišiZabilježiti ćemo, sad smo u fazi krimića. Pozdrav. Loredana.
OdgovoriIzbrišiHej draga, malo me posramio tvoj uvod, porazno istinit, pa iako obožavam tvoj blig upravo radi recenzija knjiga i filmova, od kojih većinu konzumiram, dugo me nije bilo kod tebe. Ova židovska tematika me jako zanima, tim više što sam se u Izrael gotovo zaljubila pri prvom posjetu, no iskreno, 800 stranica za mene ne sada preprepreviše. Uz troje djece i tri posla, čitanje tako opsežne knjige potrajalo bi najmanje godinu dana. Pa isko mi se umirovljeničniki dani čine još jako dalekima, stavljam je na vrh popisa za tada....u skladu s preporukom La Republice, a u nadi da će mi ostati više od dva dana :). Bokić cmokić!
OdgovoriIzbrišiRado pratim tvoje postove o knjigama, no najčešće se dešava da me naš bibliotekar začuđeno gleda kad mu potražim neku od knjiga koje preporučuješ.
OdgovoriIzbrišikad pošaljem ćerke kaže: Gde mama nalazi sve te naslove?
Mogla bih ga dovesti na tvoj blog :)
Mene je sad zapravo tako sram, jer jako malo knjiga pročitam. Previše vremena dangubim na glupi internet i nebitne stvari. Kad bi to glupo vrijeme utrošila na koju knjigu, ne samo da bih se kulturno uzdizala, već bi obogatila i svoj govorni rječnik, a i razvila maštu.. Uvijek rado pročitam postove o knjigama, u biti, bolje takav post čitati nego tko je što danas jeo, koliko dugo se tuširao i sl. Zar to moramo baš svi znati?
OdgovoriIzbriši