utorak, 16. listopada 2012.

Corpus Delicti. Proces

 Prije svega nekoliko dana, Žuta crta Ivice Buljana premijerno je podigla prašinu, a obnaženost zgođušne glavne glumice, nauštrb poruke predstave, povećavala je broj klikova na većini domaćih portala. Govori li ta činjenica dovoljno o tome kakvo smo društvo doista, pitanje je koje se samo od sebe nameće, osobito kada je jedna od suautorica spomenuta dramskoga komada prekaljena polemičarka, pravnica i moderna književnica od formata. Riječ je, dakako, o Julie Zeh koja, suosjećajno ženski, obrise realnosti secira neustrašivo muški i na stranicama ovoga romana.

Sažetak:
Tridesetogodišnjakinja Mija Holl naći će se na optuženičkoj klupi. Utopijski nastrojen državni aparat tereti ju za nepoštivanje Metode i posjedovanje toksičnih tvari. Nastojeći očuvati vlastitu, i previše ograničenjima iskrzanu slobodu, Mia će kroz svoj sudski proces pokušati skinuti ljagu s imena pokojna, ranije već    
osuđena, brata. Hoće li uspjeti?

Corpus Delicti distopijski je roman u pravom smislu riječi, u kojem Zeh idiotariju jednog društvenog sistema propituje kroz zdravstveni sustav. Sustav u kojem je izbor životna partnera krvnom kompatibilnošću i pravnim poretkom određena stvar, u kojem zbog cigareta završite na sudu, imate normativ sportskih aktivnosti, ne smijete gristi nokte, nosite zaštitne maske i pijete vruću vodu... Da, točno tako. Sve je, a kako drugačije, nego upakirano u dobrobit viših ciljeva i društva u cjelini, a već mali prijestup okarakterizirat će vas kao državnog neprijatelja.

Ma koliko se ova vješto upakirana fikcija potencijalnoj publici činila suludom, zagrebemo li malo dublje, uvidjet ćemo da su nam ovoj slične izmišljotine uistinu bliske. Mi, doduše, nećemo dobiti kaznenu prijavu jer se trujemo cigaretama, ali ćemo u zdravstvenom sustavu zbog pušenja istih biti građani drugog reda. Pravdajući se zapadnoeuropskom orijentiranošću ćemo izglasavati zakone o pravima životinja i boriti se za ista, a one o istospolnim zajednicama i umjetnoj oplodnji ćemo prebacivati kao vruć krumpir. O stupnju zaštite radnih i socijalnih prava valjda dovoljno govori podatak da na fakultetima, ni dvadeset godina nakon osamostaljenja, za tu pravnu granu, udžbenika nema. Usporedbe radi, pravo okoliša ga ima.

Sve su to tek kapi u moru kojim se Juli odvažila zaplivati, pravnički britko pogađajući u srž problema i tražeći odgovor na vječno pitanje: koliko zla dobrom možemo nanijeti?
Ako baš ništa od napisanog nije dovoljno zagolicalo vašu maštu da se romanom, kao najbezazlenijim oružjem, okrenete buđenju kolektivne svijesti, tada, ako ste u mogućnosti, Juli pružite priliku u kazalištu. Gradeći na taj način, malim koracima, onakvo društvo kakvo želite, i čijim dijelom zaslužujete, biti.

MISAO DANA:
 "Pravom čovjeku život nije dovoljan, ako se pod njim podrazumijeva puko postojanje. Čovjek mora iskusiti svoj život. U boli. U opijenosti. U neuspjehu. U visokom letu. U osjećaju potpune moći nad vlastitom egzistencijom. Nad vlastitim životom i vlastitom smrću. To je... ljubav."
                                                                                                                                        (J. Zeh) 

4 komentara:

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...