četvrtak, 24. veljače 2011.

Neobične navike velikih književnika...


  Preslagujući nedavno hrpetinu starih časopisa, iz gomile je, slučajno ili ne, izletjela stranica s člankom u kojem se kao sporedna stvar spominju navike pojedinih književnika tijekom stvaranja njihovih globalno priznatih djela. Članak me, dakako, potakao na istraživanje. A istraživanje je, pogađate, urodilo gomilom zanimljivih informacija. Evo ih pred vama...                                                                                                                                                                                                                                            

Engleska  spisateljica, Virginia Woolf (1882. - 1941.), navodno, je u glavi čula glasove koji su pripadali glavnim likovima njezinih romana. Kada bi je uhvatilo pisanje, pisala bi po cijele dane, a nakon toga padala u depresiju.
Amy Lowell (1874. - 1925.), američka pjesnikinja,  tijekom pisanja je pušila cigare. Amy je tvrdila da ju one puno manje ometaju u radu, buduće da su trajale dulje od običnih cigareta. Iz straha da bi joj njihova nabavka tijekom Prvog svjetskog rata mogla biti onemogućena, zapovijedila je da joj se iz Manile isporuči 10 000 cigara.

Vladimir Vladimirovič Nabokov (1899. - 1977.) pisao je na indeks karticama, u čarapama i to stojeći. Pisanje na karticama omogućavalo mu je da ih naknadno preslaguje kako želi, a njegov roman Ada napisan je na više od 2 000 kartica.
Stojeći je, nakon što je u zrakoplovnoj nesreći ozlijedio leđa, pisao i slavni Ernest Miller Hemingway (1899. - 1961.). Pisao bi uvijek u zoru i u tišini. Pojedini izvori tvrde da je pisao nakon što bi cijelu noć pio, najčešće daikiri. Drugi pak, da nikada nije pisao pijan. Ono što je sigurno jest da je umor od pisanja uvijek liječio odlaskom u ribolov.
Johann Christoph Friedrich von Schiller (1759. - 1805.) nije mogao podnijeti miris kuhanja dok piše, a navodno ne bi mogao napisati ni slova dok ne bi pomirisao kovčežić u kojem su trulile jabuke.
Gertrude Stein (1874. - 1946.), pjesme je pisala na neparnim komadićima papira, sjedeći u svojem Ford-u parkiranom na rubnik. Tvrdila je da je određen uzvišen položaj na vozačkom sjedalu iznimno inspirativan za pisanje.
Edgar Allan Poe (1809. - 1849.) pisao je uglavnom na tavanu. Društvo mu je, navodno, pravio mačak koji mu je sjedio na ramenu.
Truman Capote (1924. - 1984.) pisao je ležeći, u krevetu ili na kauču, uz cigaretu i kavu. Poslije kave prešao bi na čaj, zatim na sherry, potom na Martini... Prvu i drugu skicu pisao bi običnim rukopisom i to olovkom. Tek treći nacrt pisao bi na pisaćem stroju, no i tada ležeći - držeći pisaću mašinu na koljenima. Jednom prilikom je rekao da je najbolje mogao pisati u motelskoj sobi.
Benjamin Franklin (1706. - 1790.) kao prvi vlasnik kade u Americi, volio je pisati uronjen u nju.
Alexandar Dumas (1802. - 1870.) imao je neobičnu naviku da prije svakog radnog dana već u sedam sati ujutro pojede jabuku ispod Slavoluka pobjede. 
Simone de Beauvoir (1908. - 1986.) radnu godinu dijelila je na neobičan način. Prvih devet mjeseci bi samo pisala i to oko osam sati svakog dana, dok bi ostala tri mjeseca čitala knjige koje bi kroz to vrijeme propustila pročitati. 
William Faulkner (1897. - 1962.) volio je ispijati velike količine viskija, dok je Honore de Balzac (1799. - 1850.) trustio i do deset espresso kava na dan. 
Isaac Asimov (1920. - 1992.) se, nakon što bi nešto napisao, na to više ne bi vraćao. Puštao je priču da sama teče. No uvijek je u rezervi imao električni stroj za pisanje. 
Stendhal (1783. - 1842.) je pisao s nogom na ladici noćnog ormarića. Naime, ovaj Nijemac je bio suviše nervozan da sjedne. 
Marcel Proust (1871. - 1922.) pisao je ležeći, u sobi obloženoj plutom, a sve što bi napisao cijelu noć bi čitao svojoj vjernoj kućnoj pomoćnici, koja, dok se nije kod njega zaposlila, nije znala ni čitati. 


A što je s onima koji su još među nama i koji, možda baš u ovom trenutku, obavljaju neki od rituala pripremajući se za pisanje redaka koji će u budućnosti iznova izazvati gužvu pred knjižarama? Ako ste mislili da ih moderni svijet, kojim vlada računalo i tipkovnica, čini pomalo običnima, prevarili ste se...


J. K. Rowling (1965.) priznala je da pojedina poglavlja sage o Harryju Potteru piše i do šest ili sedam puta, sve dok ne bude potpuno zadovoljna. 
Stephen Edwin King (1947.) na stolu, uoči pisanja, obvezno ima čašu vode ili šalicu čaja. Kada popije vitaminsku pilulu i pusti svoju omiljenu glazbu, prione na pisanje. Uvijek piše sjedeći na istoj stolici, a svi papiri uredno su raspoređeni na istom mjestu. Disciplina ovog kralja horora dodatno je pojačana desetosatnim radnim danom. On se ne štedi čak ni vikendom i blagdanima. 
Junot Diaz (1968.), američki pisac dominikanskih korijena, u ključnim trenutcima za radnju romana, piše zatvarajući se u kupaonicu i sjedeći na rubu kade. 
Laura Lippman (1959.) tijek pisanja razrađuje do najsitnijih detalja. Stvorila bi plan, sve pomno zabilježila na karti, izradila skice u bilježnici i sve dodatno označavala markerima i vrpcama u boji. 
Margaret Atwood (1939.) piše rukom i to tako da nacrta nešto poput obiteljskog stabla sačinjenog od vlastitih likova, a onda (pazite sad!) uspoređuje njihove horoskope. Opravdanje za ovo nalazi u konstataciji da karakter lika mora osobinama odgovarati svojem horoskopskom znaku. 
Dan Brown (1964.) po radnoj disciplini stoji uz bok gore spomenutom Stephenu Kingu. On piše sedam dana u tjednu, držeći na stolu pješčani sat. Nakon što pijesak iscuri, Dan radi vježbe istezanja i razgibavanja. Zanimljivo je i to da je nacrt za Da Vincijev kod napisao u prostoriji u kojoj se pere rublje. Sjedeći na stolčiću i pišući na improviziranom stolu - dasci za peglanje. 
Michael Ondaatje (1943.) sve piše rukom. Potom u ruke uzima škare i selotejp i razmješta napisano. 


Jeste li među spomenutima pronašli svojeg omiljenog književnika? Možda saznali nešto o čemu uopće niste razmišljali? Nasmijali se? Iznenadili? Razočarali?... 
Premda se iza svakog od blogova ne skrivaju književnici, bilo bi zanimljivo saznati kakve male rituale ima svaka od nas prije no što prione na pisanje novog posta? I ne samo to. Može li koja od tih navika potući neuobičajenost gore navedenih? :-)


MISAO DANA:
"Postoje tri pravila kojih se morate pridržavati ako želite napisati knjigu. Nažalost, nitko ne zna koja su. "
                                                                             (W. Somerset Maugham)
                                                                                    

Broj komentara: 30:

  1. fantastičan post, obožavam ovakve male detalje velikih umjetnika.
    jesi li znala da bi jack kerouac putovao nekoliko mjeseci skićući se bez nekog cilja, a onda se zatvorio u kuću na mjesec-dva i uz velike količine opijata, mahnito pisao dan i noć, ne stajući.
    ne znam da li je potpuna istina (tko uopće i može znati), ali ova crtica mi se urezala u pamćenje :)

    OdgovoriIzbriši
  2. zanimljivo :) ali bilo bi isto zanimljivo doznat kako su naši pisci pisali :)
    ritual prije pisanja posta? u mom slučaju, nema pravila. kad me uvati volja, kad baš nešto želim napisat, lipo sidnem za stol, upalim laptop, odem na blog i počnem pisat bez previše razmišljanja. kad nešto novo napravim, fotografiram rad, malo sredim slike, odem na blog, opet bez previše razmišljanja pišem. to je to :) spontano :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Probaj da pronadješ i pročitaš knjigu "Tragedija genija" Vladimira Stanojevića. Govori o psihičkim poremećajima znamenitih ličnosti. Znam samo da je izdata dosta davno, ima sigurno više od tridesetak godina.

    OdgovoriIzbriši
  4. hmm znachi pre nego shto se odluchim da napishem neshto ozbiljno moram da smislim neku uvrnutu naviku
    previshe sam obichna :)

    OdgovoriIzbriši
  5. ... zato se valjda kaže da postoji prokletsvo genija ...
    Ovo je baš bilo interesantno za čitanje :)))!

    OdgovoriIzbriši
  6. odličan post..za neke sam čula jer studiram književnost a ima tu još par uvrnutijih..

    OdgovoriIzbriši
  7. Neke od ovih detalja sam znala, lijepo ih je ponovo pročitati i usporediti. Tanka je crta između ludosti i genijalnosti.

    OdgovoriIzbriši
  8. Jako zanimljivi post i hvala ti što si za svoje čitatelje napravila ovo istraživanje. Iznenadio me Stephen King. Jer, ko bi rekao da horor i sklonost organiziranosti idu zajedno. Više zamišljam da je svoje romane pisao na nekom starom tavanu, sjedeći u nekoj staroj fotelji, sve je puno prašine, paučine ..... ha-ha, kako sam se samo prevarila.

    Za pisanje postova baš i nemam neke rituale ... ali zato imam za dovršetak nekog novog rada (s kojim sam zadovoljna)- čaša crnog vina, onako, da odmorim, odahnem :))
    Pusa :))

    OdgovoriIzbriši
  9. Baš sam se dobro zabavila čitajući tvoj post. Mislim da svatko od nas ima neke rituale za nešto, možda ih nismo osvjestili i radimo ih po navici, ali sigurno postoje. (Ja ne mogu glačati ako nemam kratki espresso s malo mlijeka za utjehu, onda mislim da će i posao kratko trajati :) ). Kreativan proces zahtjeva neku zamišljenu potporu, nešto na što se možeš "osloniti" kako bi stvari tekle dobrim smjerom....iz toga se sigurno može iščitati i psihologija pojedinca. Sandra se začudila organiziranosti Stephena Kinga, a meni je to pak sasvim očekivano jer za složiti "križaljku" horora čini mi se da treba gotovo matematička povezanost događaja. Drago mi je i da si prikazala pisce od kojih većina svoja književna djela nije stvarala u izmaglici alkoholnih para :)
    Što se tiče pisanja postova, ja sam uvijek za istim stolom i uz, najčešće, jutarnju kavu. Ako pišem poslijepodne onda je uz mene ili espresso iz malo hladnog mlijeka, a ako je kasnije onda je obavezna ogromna pjena i malo cimeta. Kao da pišem kulinarski blog:). Inspiraciju crpim u svemu što me okružuje, ponekad je dovoljan trenutak, ponekad nešto smišljam danima i noćima....mira nemam nikada jer imam troje djece :) i često pišući odgovaram na njihova pitanja, ili se ustanem od 500 puta radi njih. Mislim da bi moje pisanje bez te pozadinske halabuke bilo znatno suhoparnije. A kako ti pišešp svoje postove, to me baš zanima. I kako pronalaziš te predivne "misli dana". Jer tvoj odabir je upravo božanstven! Puse

    OdgovoriIzbriši
  10. Genijalan post! Nasmijala sam se do suza i nešto naučila!
    Idem ga prosljediti, znam par ljudi koje će vo jako razveseliti!

    OdgovoriIzbriši
  11. LOL, obožavam umjetnike baš zbog ovakvih mušica :-))

    OdgovoriIzbriši
  12. E ovo se zove dobar post za dobro jutro (uz kavicu, naravno)!! Znala sam da nešto opasno spremaš čim te nema par dana (ili štrebaš, hehe)..
    A sad idem copy-paste u svoj sandučić, ovo vrijedi sačuvati...

    OdgovoriIzbriši
  13. baš volim čitati ovakve "pomaknute" stvari. naravno da svatko od nas ima svoje rituale. neki su jako čudni a neki su očekivani.
    ja nemam ritual za pisanje postova jer pišem kad stignem i kako stignem, ali zato imam atmosferu dok radim svoje stvarčice a to je - "moja muzika". e, da, i uglavnom radim noću kad family zaspe ali ne znam jel to ritual ili nužnost.
    i mene zanima kako pronalaziš "misli dana" i kako ih selektiraš. sigurno imaš neki sistem. moraš ih imati nekako tematski organizirane. rokovnik sa slovnim oznakama? kartice? ...
    ubit će me znatiželja!

    OdgovoriIzbriši
  14. Odličan post..zaista vrlo zanimljivi detalji, koje nisam znala..
    hmm književnice naša, koji su tvoji rituali:)?

    OdgovoriIzbriši
  15. Uuuuu... koliko komentara! :)) Hvala što ste podijelile još neke zanimljive informacije! A sad sam dužna odgovoriti koji su to moji rituali. Kako bi odgovor bio malo poduži onda ću vam ga dati u sljedećem postu, može? :)) Puse, curke!!!

    OdgovoriIzbriši
  16. E sada mi je puno lakše!Nisam čudak.A vjerujem da svi imamo svoje mušice kojih se ne odričemo jer smo tada najproduktivniji!

    A kako ti pišeš????

    OdgovoriIzbriši
  17. Uh! A već sam se zabvrinula da sam ja frik sa svojom pričom o "sretnom prstenu i cipelama". Sad mi je lakše, ha, ha! Ja ih sve razumijem, priznajem sklona sam sličnome! Jako zanimljiv post! Uh, što volim frikove, a zapravo, nisu frikovi iako se takvima čine :-)))

    OdgovoriIzbriši
  18. Хаха, сјајан пост! Навела си сјајне књижевнике.
    Ја обавезно дигнем ноге на другу столицу кад пишем. :D

    OdgovoriIzbriši
  19. Odličan, ma šta odličan, zanimljiv i poučan post, sve pohvale!
    Za pisanje postova nemam nikakav ritual, uvijek iznova uživam u njima i svaki novi donosi mi još veću radost od prethodnog.
    Šaljem ti veliki pozdrav i želim lijep vikend,pusa!

    OdgovoriIzbriši
  20. Nabokov i indeks kartice, genijalno! :) odlican post, za neke sam se zabrinula, a zbog nekih sam se slatko nasmejala...bravo Lilly!:*

    OdgovoriIzbriši
  21. Misao dana je super:)
    Na mom te blogu čeka nagradica:)

    OdgovoriIzbriši
  22. zanimljiv post. znam da sam već dosadna sa svojim ponavljanjem al ja obično ispijam čaj ili capuccino dok pisem. i pisem samo na parne datume u tjednu jer nevolim neparne brojeve. eto takva sam ja....

    OdgovoriIzbriši
  23. jedino sam pismo djeda bozićnjaku pisala na papir i prepravljala pa poslje objavila na blog

    OdgovoriIzbriši
  24. Odličan post, Lilika :)) Ne mogu da verujem kako su perverzni :D Pogotovo sam umrla na pisanje u čarapama na stojeći i na tavanu s mačkom na ramenu... Bože!
    Ja lično uzmem laptop i dok sedim na WC šolji, pustim neki chill-out, zapalim mirišljave štapiće i jedno 12 svećica. :D Šalim se.

    Pišem kako i šta mi naleti, Uglavnom me spopadne inspiracija posle ponoći ili kad žurim nekuda. Ovo je istina. :)

    OdgovoriIzbriši
  25. Savеd as а favorite, I like your website!
    my site > www.prweb.com

    OdgovoriIzbriši

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...