Neobične navike velikih književnika...

  Preslagujući nedavno hrpetinu starih časopisa, iz gomile je, slučajno ili ne, izletjela stranica s člankom u kojem se kao sporedna stvar spominju navike pojedinih književnika tijekom stvaranja njihovih globalno priznatih djela. Članak me, dakako, potakao na istraživanje. A istraživanje je, pogađate, urodilo gomilom zanimljivih informacija. Evo ih pred vama...                                                                                                                                                                                                                                            

Engleska  spisateljica, Virginia Woolf (1882. - 1941.), navodno, je u glavi čula glasove koji su pripadali glavnim likovima njezinih romana. Kada bi je uhvatilo pisanje, pisala bi po cijele dane, a nakon toga padala u depresiju.
Amy Lowell (1874. - 1925.), američka pjesnikinja,  tijekom pisanja je pušila cigare. Amy je tvrdila da ju one puno manje ometaju u radu, buduće da su trajale dulje od običnih cigareta. Iz straha da bi joj njihova nabavka tijekom Prvog svjetskog rata mogla biti onemogućena, zapovijedila je da joj se iz Manile isporuči 10 000 cigara.

Vladimir Vladimirovič Nabokov (1899. - 1977.) pisao je na indeks karticama, u čarapama i to stojeći. Pisanje na karticama omogućavalo mu je da ih naknadno preslaguje kako želi, a njegov roman Ada napisan je na više od 2 000 kartica.
Stojeći je, nakon što je u zrakoplovnoj nesreći ozlijedio leđa, pisao i slavni Ernest Miller Hemingway (1899. - 1961.). Pisao bi uvijek u zoru i u tišini. Pojedini izvori tvrde da je pisao nakon što bi cijelu noć pio, najčešće daikiri. Drugi pak, da nikada nije pisao pijan. Ono što je sigurno jest da je umor od pisanja uvijek liječio odlaskom u ribolov.
Johann Christoph Friedrich von Schiller (1759. - 1805.) nije mogao podnijeti miris kuhanja dok piše, a navodno ne bi mogao napisati ni slova dok ne bi pomirisao kovčežić u kojem su trulile jabuke.
Gertrude Stein (1874. - 1946.), pjesme je pisala na neparnim komadićima papira, sjedeći u svojem Ford-u parkiranom na rubnik. Tvrdila je da je određen uzvišen položaj na vozačkom sjedalu iznimno inspirativan za pisanje.
Edgar Allan Poe (1809. - 1849.) pisao je uglavnom na tavanu. Društvo mu je, navodno, pravio mačak koji mu je sjedio na ramenu.
Truman Capote (1924. - 1984.) pisao je ležeći, u krevetu ili na kauču, uz cigaretu i kavu. Poslije kave prešao bi na čaj, zatim na sherry, potom na Martini... Prvu i drugu skicu pisao bi običnim rukopisom i to olovkom. Tek treći nacrt pisao bi na pisaćem stroju, no i tada ležeći - držeći pisaću mašinu na koljenima. Jednom prilikom je rekao da je najbolje mogao pisati u motelskoj sobi.
Benjamin Franklin (1706. - 1790.) kao prvi vlasnik kade u Americi, volio je pisati uronjen u nju.
Alexandar Dumas (1802. - 1870.) imao je neobičnu naviku da prije svakog radnog dana već u sedam sati ujutro pojede jabuku ispod Slavoluka pobjede. 
Simone de Beauvoir (1908. - 1986.) radnu godinu dijelila je na neobičan način. Prvih devet mjeseci bi samo pisala i to oko osam sati svakog dana, dok bi ostala tri mjeseca čitala knjige koje bi kroz to vrijeme propustila pročitati. 
William Faulkner (1897. - 1962.) volio je ispijati velike količine viskija, dok je Honore de Balzac (1799. - 1850.) trustio i do deset espresso kava na dan. 
Isaac Asimov (1920. - 1992.) se, nakon što bi nešto napisao, na to više ne bi vraćao. Puštao je priču da sama teče. No uvijek je u rezervi imao električni stroj za pisanje. 
Stendhal (1783. - 1842.) je pisao s nogom na ladici noćnog ormarića. Naime, ovaj Nijemac je bio suviše nervozan da sjedne. 
Marcel Proust (1871. - 1922.) pisao je ležeći, u sobi obloženoj plutom, a sve što bi napisao cijelu noć bi čitao svojoj vjernoj kućnoj pomoćnici, koja, dok se nije kod njega zaposlila, nije znala ni čitati. 


A što je s onima koji su još među nama i koji, možda baš u ovom trenutku, obavljaju neki od rituala pripremajući se za pisanje redaka koji će u budućnosti iznova izazvati gužvu pred knjižarama? Ako ste mislili da ih moderni svijet, kojim vlada računalo i tipkovnica, čini pomalo običnima, prevarili ste se...


J. K. Rowling (1965.) priznala je da pojedina poglavlja sage o Harryju Potteru piše i do šest ili sedam puta, sve dok ne bude potpuno zadovoljna. 
Stephen Edwin King (1947.) na stolu, uoči pisanja, obvezno ima čašu vode ili šalicu čaja. Kada popije vitaminsku pilulu i pusti svoju omiljenu glazbu, prione na pisanje. Uvijek piše sjedeći na istoj stolici, a svi papiri uredno su raspoređeni na istom mjestu. Disciplina ovog kralja horora dodatno je pojačana desetosatnim radnim danom. On se ne štedi čak ni vikendom i blagdanima. 
Junot Diaz (1968.), američki pisac dominikanskih korijena, u ključnim trenutcima za radnju romana, piše zatvarajući se u kupaonicu i sjedeći na rubu kade. 
Laura Lippman (1959.) tijek pisanja razrađuje do najsitnijih detalja. Stvorila bi plan, sve pomno zabilježila na karti, izradila skice u bilježnici i sve dodatno označavala markerima i vrpcama u boji. 
Margaret Atwood (1939.) piše rukom i to tako da nacrta nešto poput obiteljskog stabla sačinjenog od vlastitih likova, a onda (pazite sad!) uspoređuje njihove horoskope. Opravdanje za ovo nalazi u konstataciji da karakter lika mora osobinama odgovarati svojem horoskopskom znaku. 
Dan Brown (1964.) po radnoj disciplini stoji uz bok gore spomenutom Stephenu Kingu. On piše sedam dana u tjednu, držeći na stolu pješčani sat. Nakon što pijesak iscuri, Dan radi vježbe istezanja i razgibavanja. Zanimljivo je i to da je nacrt za Da Vincijev kod napisao u prostoriji u kojoj se pere rublje. Sjedeći na stolčiću i pišući na improviziranom stolu - dasci za peglanje. 
Michael Ondaatje (1943.) sve piše rukom. Potom u ruke uzima škare i selotejp i razmješta napisano. 


Jeste li među spomenutima pronašli svojeg omiljenog književnika? Možda saznali nešto o čemu uopće niste razmišljali? Nasmijali se? Iznenadili? Razočarali?... 
Premda se iza svakog od blogova ne skrivaju književnici, bilo bi zanimljivo saznati kakve male rituale ima svaka od nas prije no što prione na pisanje novog posta? I ne samo to. Može li koja od tih navika potući neuobičajenost gore navedenih? :-)


MISAO DANA:

"Postoje tri pravila kojih se morate pridržavati ako želite napisati knjigu. Nažalost, nitko ne zna koja su. "

                                                                             (W. Somerset Maugham)