Lilly is back...

Nakon dugog vremena nepisanja, nekomentiranja... jednom riječju izbivanja, možda dugujem kratko objašnjenje. Barem kao uvod u povratak koji bi od danas stvarno trebao biti za stalno, jer bliži se i moj prvi blog - rođendan i već imam neke planove oko proslave istog! :-)

Prije svega bih vam se htjela zahvaliti na javljanju, brizi i posjećivanju bloga kroz svo ovo vrijeme dok me nije bilo. Dirljivo je kad pročitaš da si nekomu, koga na neki način (osim ovog virtualnog) ni ne znaš, nedostajao. Hvala, curke! Nisam zaboravila na vas, nisam odustala od pisanja, izgubila inspiraciju niti išta slično... Život je na neki čudan način izmješao karte, privremeno me, izazivajući niz čudnih situacija, oborivši na tlo. Samo... čini mi se da tada ni život ni ja nismo bili svjesni da Lilly ima asa u rukavu i hrpu anđela čuvara koji bdiju nad njom! Slomljena krila s vremenom su narasla... Veća, šira i ponijela me u visine odakle svijet izgleda kao jedno sasvim lijepo, prijateljski nastrojeno mjesto... Tuga i razočarenje povukle su se pred zahvalnošću i radošću, a neka nova ja izronila je doslovce niotkud. Ili je možda ipak samo malo predugo bila pod vodom, dočekavši priliku da punim plućima udahne zrak. Kako god, hvala onima koji su mi, dovevši me u ovu životnu etapu, zapravo učinili uslugu i pružili mi šansu da kročim nekim novim stazama.

Najviše hvala mojoj maloj ekipi anđela čuvara koji su gordo bdjeli nada mnom nosivši me na vlastitim krilima! Redom...
Starka, tebi prvoj! Bez tebe bi ovo bila nemoguća misija. Skupa smo je pretvorile u moguću, proslavivši 10 godina smijeha, suza i druženja za nama. I nemam namjeru sad ovdje dramiti jer osim što to nije tvoj stil, već znam i šta bi mi rekla na sve! E, pa očeličila sam!!! Ponosna? :-)
Mili, tebi! Znam da se ušuljaš ovdje tu i tamo tek toliko da baciš oko. Rekao si da ne tješiš nikog, a ja sam pri tom zanemarila činjenicu da ja odavno nisam "nitko". Ti si jedan od rijetkih koji zna biti oslonac i onda kad toga ni sam nisi  svjestan! E, zato te volim! (I zato jer samo ja smijem sve :-))
Mojim roditeljima... najboljima na svijetu!
Hvala mojim zmajicama: Mirči, Berni i Ivani! Ja možda doista jesam velika u odnosu na njih, ali imaju duha za stotinu života i ni na tren nisu škrtarile s njim!
Martinčica tebi! Za svaku kavu, pivu, vožnju... Što bih ja bez tebe, mademoiselle moja? :-)
Hvala mojim mušketirima: Matiji, Darku i Dalmošu koji su prešli kilometre da bi, došavši bez cilja, odradili jedan prebrzo proletjeli vikend! Ma, najbolji ste! :-)
Lindi, mojoj neumornoj pričalici! Piturko moja, "samo naprid - nema natrag!". I nema! 
Hvala Sandri i Željki s kojima sam imala priliku tijekom boravka u Zagrebu proćakuliti i uživo! Niste me umorile curke, dapače! Vrijeme je proletjelo toliko brzo da mi ni cigarete nisu nedostajale! :-) I ne, Sandra, neću prestati pisati!
Anabela, draga... Sve znaš...
Hvala i svima vama iz moje male - velike virtualne obitelji koje ste mislile na mene! 

Na kraju... hvala tebi, cvrčak! Bez tebe bi ovo bila sasvim druga pjesma... :-)

 Photo

MISAO DANA:

"Čovjek nikad ne smije izvlačiti zaključke iz prošlosti - to je sasvim nepouzdan način da se ocijene stvari. Prošlost, ukoliko je predskazivala neuspjeh i razočaranje, jednostavno nije postojala."

                                                                                                   (Henry Miller)