Kofer uspomena...

Tu sam... Nastojim vješto balansirati između brda pravne, ali i one manje stručne literature koja u ovim hladnim danima grije dušu... Između pohađanja prve fotoradionice u svojem gradu štono se, iz ispunjenja nekad datog obećanja prijatelju iz djetinjstva koji se entuzijastično latio tog zadatka, pretvorila u kvalitetno provedenu večer srijedom... Između druženja s mojom Pitty dok uz čašu fina vina pretresamo kofere gotovo zaboravljenih uspomena i stvaramo nove kročeći davno utabanim stazama... Svakodnevnih rutinskih zadataka i manije velikog spremanja koja me obuzela prije no što je grafit uspio uprljati papir ostavljajući na njemu tragove popisa planiranih novogodišnjih odluka... Uzmem li u obzir i one male, niotkud pridošle, remetitelje ravnoteže zbog kojih sam ovdje sve manje, dalo bi se zaključiti da baš i nisam mala od trapeza...

No, prije nego nezahvalno konstatiram da imam samo dvije ruke, isto toliko očiju i nogu, sićušni glasić u glavi mi, doduše jedva čujno, šapuće da sam u prošloj godini u kojoj mi je život priredio cirkus, balansirala i više nego vješto... Jesam li? Ako je tako, tada bi kofer s ceduljicom 2011. morao u sebi sadržavati dragocjenosti čiji sjaj neće izblijedjeti ni pod prašinom godina pred nama. Zato ću, prije no što ga gurnem pod krevet, skup s vama zaviriti što se to skriva u pretincima...

... držanje prijateljice za ruku dok čekamo njezin red za važan liječnički pregled... raskošan buket cvijeća za Valentinovo koji, ne znajući da je njegov posljednji, tada ne cijenih dovoljno... danas ga cijenim... tetkov zagrljaj kojim po neznani put pokušava preuzeti moju bol dok mi suze teku, a njegove oči se pune... posljednji dodir ruke čiji otisak jagodica još uvijek napamet znam... prva popijena kava s blogericama; Sandrom, Željkom, Anabelom... i Sandrin majčinski upit dok nam cipele usporedno lupkaju Ilicom: "Ma, jesi ti za jedan sladoled?"... Lindina udaja... jutra u Varaždinu... predvečerja u Tkalčićevoj s najnasmijanijom ekipom na svijetu... nezamjenjivi Balašević... neprospavane noći na skype-u s mojom K.... i suzama okupan medvjeđi zagrljaj kad smo se, nakon šest mjeseci, konačno sastale... dugi razgovori s Ivanom, satkanom od sve nježnosti ovog svijeta... ljetne večeri sa sekom uz cvrčke, pivu i kokice... tečaj francuskog i pjevanje iz petnih žila s mademoiselle... obiteljska snaga zbog koje miris bolnice kada u nju kročite prestaje postojati... Rosie... okupljanje starih prijatelja... svitanje na Jarunu... pregršt darova... stručak rabske lavande... nekoliko pisama i razglednica... Marinina bočica/amajlija - dreams do come true...

Pa, prije nego zatvorim kofer, amajliju ću ipak uzeti sa sobom... S nadom da će svojim svjetlucavim sjajem treperiti i kroz ovu godinu... A želja? Želja je u bočici već napisana... Uz malo vjetra pronaći će obalu... Puhnite, drage moje...


Voli vas Lilly...


MISAO DANA:

"Napravite malu domaću promaju, otvorite prozore i vrata, protjerajte iz kuće novembarski smog, decembarske praznične mirise, januarsku čamotinju - nebeski sprej donosi nam mladi, svježi zrak sa snježnih karpatskih njiva."

                                                                                                        (D. Radović)