The Body...

"Tijelo je kao zemlja. Ono je zemlja za sebe. Ono je jednako osjetljivo na divlju gradnju, na diobu parcela, na odsječenost, prekomjerno iscrpljivanje i oduzimanje moći kao i bilo koji krajolik. 

Divlju ženu neće samo tako pokolebati razvojni planovi. Za nju pitanje ne glasi kako oblikovati, nego kako osjećati.

Dojka u svim oblicima ima funkciju osjećanja i hranjenja. 

Hrani li? Osjeća li? To je dobra dojka.

Bokovi su široki s razlogom, u njima je kolijevka novoga života 

izrađena od slonovače presvučene satenom. 

Ženini su bokovi bočni plovci za tijelo iznad i ispod, oni su portali, raskošni jastuci, drške za vođenje ljubavi, mjesto iza kojega se skrivaju djeca.

Noge, one su smišljene da nas odvedu, kojiput ponesu, one su podloge koje nam pomažu dizati, one su "anillo", prsten za obuhvaćanje ljubavnika.

Ne mogu biti previše ovakve ili previše onakve. One su takve kakve jesu.

Kod tijela ne postoji "trebalo bi biti". Ne radi se tu o veličini, obliku ili godinama, čak ni o tome da imamo po dvoje od svega, jer neki nemaju.

Divlje je pitanje, osjeća li tijelo, ima li ono pravu vezu s užitkom, sa srcem, dušom, divljinom?

Posjeduje li sreću, radost?

Može li se na svoj način kretati, mrdati, njihati...

Može li plesati, udarati?

Ništa drugo... 

nije važno..."

                                                                         (C. P. Estes; Žene koje trče s vukovima)

 Photo via Pinterest

MISAO DANA:

"Ono što mislimo o sebi, a ne ono što uistinu jesmo, rešetke su našeg osobnog zatvora."

                                                                                                                      (Zen izreka)