Fotografija mjeseca...

 

MISAO DANA:

 "Da pčele nestanu s lica zemlje, čovječanstvu bi preostale još samo četiri godine života."

                                                                                                  (Albert Einstein)

Will you be my Bridesmaid?

Ne, ne udajem se! :-) Ali nisam mogla ne podijeliti s vama ovu interesantnu ideju koja bi se osim kao pozivnica za djeveruše mogla iskoristiti i za, primjerice, male ženske kružoke, vrtne party-e pa čak i dječje rođendane! Kako kod mene ništa od navedenog nije u planu, onda vam je prenosim u originalu, osmišljenom od strane kreativke Anne Bond s bloga Rifle Paper co.. A potencijalnim udavačama koje u ovo korizmeno vrijeme možda planiraju proljetni pir, želim ugodnu zabavu uz ideju više koja će sigurno dobro doći!

Dreams do come true...

U još jednom giveawayu, u organizaciji kreativke craftzee Factory, pomazila me sreća! Marina je zadala zadatak u kojem je trebalo pogoditi što je ona to izradila od dva autića i minijaturnih tenisica, a meni su prve na pamet pale, i pokazale se dobitnima, role! Ako još niste vidjeli kako izgledaju, onda možete pogledati ovdje. Drago mi je što su mi baš one donijele sreću jer, kako sam i Marini napisala, sad su valjda konačno okajale grijehe iz djetinjstva za zguljene laktove i koljena! :-)

Vještičje uho...

Nakon ovog posta o gljivama, čini mi se trećeg po redu, mogli biste pomisliti da se vaša draga blogerica najela ludih gljiva kad je toliko očarana njima. :-) Nisam, iako je ova gljiva, navodno u slatkim varijantama, jestiva, ali i malo teže probavljiva.  Izvana bijele, a iznutra jarkonarančaste do jarkocrvene boje, Vještičje ili Babino uho, gljiva je zdjeličarka koja raste najčešće na suhim, vlažnim grančicama u listopadnim šumama. Trenutačni vremenski uvjeti izrazito joj pogoduju, tako da su me prilikom šetnje uspjele očarati čak i više od visibaba. I premda je mnogi od nas neće i ne mogu probati, jer je zaštićena vrsta, možemo joj se dok stidljivo proviruje ispod lišća diviti. Ili je u konačnici, na grančici ponijeti doma, radujući se njezinoj ljepoti u vlastitu vrtu.
Uživajte u proljetnim šetnjama! I pazite kamo stajete!

Malo misto...

- Ja mislim da bi ti trebala izać van... - smireno me pogledao držeći čvrsto volan
- Ha?!
- Izađi, i uzmi torbu!
Izašla sam. Uzevši sa sobom torbu iz prtljažnika. Koja se u tom trenu učinila težom nego što jest. Pa je treskom spustih o, od kiše još vlažan, betonski put. Cestom se to ne može nazvati. On je zatim dodao gas uspinjući se uz strminu koja bi i divokozi bila izazov, a ja sam se ogledala oko naoko nabacanih kućica bez reda i rasporeda na čijim su se balkonima klatili vlažni ručnici. Koja vukojebina! 
- Ooo, gospođo, ovdje će vam biti prekrasno! Vidite kako je lipo naše malo misto - glas iza mojih leđa gotovo mi je pročitao misli. Okrenuh se i ugledah onižeg, sijedog starca širokog osmijeha:
- Ja sam Stanko, vaš domaćin!
- Poštovanje Stanko, Lilly - pružih ruku
- Eno, gore, vidite - pokaza rukom - ona gori, u plavoj vešti, e to Vam je moja Ane! Jel vidite?
- Vidim! - rekoh, pogledavajući ispod sunčanih naočala
- E, a ono livo - nastavi - e, to vam je naša veranda...
- A-ha! - kimnuh glavom
- Lipo će vam biti ovdi - reče dok smo se puževim korakom uspinjali prema Ane  i verandi, tegleći skupa moj preteški kofer, a susjedi njegovih godina izvirivali iza ograda svojih turističkih kućica, gledajući me kao da sam čudo. Dobro, možda sam bila malo raščupana i izgužvana, ali sedam sati putovanja je i više nego dobro opravdanje.
- Danas je palo malo kiše, ali sutra će već biti lipo za kupanje! Jeste vidila plažu?
Mislima su mi protutnjale slike krcatih kontejnera, oštrog šljunka i stotinu crkava kraj kojih smo se vozili od trena kad smo prešli most pa do skretanja u uličicu kojom se još uvijek penjemo.
- Jesam - rekoh razočarano, ali razočaravajući ton izgubio se u hiperventilaciji koja me vrebala dok sam uporedo sa Stankom svladavala strminu. O, Bože... ovo je previše čak i za jarca po horoskopu... 

Meditation challenge...

Meditirate li? Ili vam je meditacija na nekoj, tko zna gdje, zagubljenoj listi želja ili izazova koje ste si obećali savladati? Jer eto, ne samo da je popularna, nego imate u blizini nekoga tko ju prakticira i k tome i funkcionira, samo nemate vremena, novca, uvjeta... Priznat ćete, discipline nedostaje ponajviše! Ako je tako, evo prilike da to promijenite!

One brown... one blue...

Stara, plava, plastična ogrlica dugo je stajala na dnu kutije u društvu one od fima, u dvije nijanse smeđe. Nije ih nosio nitko, jer prva je bila pomalo demode, a druga, valjda, iz vremena kad je fimo tek otkriven pod domaćim komadićem neba, pa njegova uporaba nije iziskivala nikakvu veću umjetnost od izrade nepravilnih kuglica s još nepravilnijim rupama. A onda se raspala moja svakodnevno nošena narukvica s privjescima od koje mi se baš i nije opraštalo pa sam svemu, uz dodatak drvenih kuglica, s narukvica kakve su bile moderne u mojim tinejdžerskim danima, udahnula novi život. I izradila bogatu ogrlicu u kojoj se spajaju, inače i ne baš spojive, dvije boje. Koliko je taj spoj uspješan, procijenit ćete sami, no moram priznati da me i previše asocira na ljeto, s mora nošeni povjetarac i sladoled u suton u baš ovim bojama...

Barbarian princess...

Barbarian princess, naknadno izmijenjena naslova u Princess Kaiulani, film je čija se radnja bavi životom posljednje havajske princeze. Kostimografija u duhu ondašnjeg vremena bila je dovoljan poticaj da njime ispunim jedan kišni dan.

Radnja: 
Kada Amerika oko idiličnog havajskog otočja stegne obruč, sigurnost 13-ogodišnje Kaiulani postaje naglo ugrožena. Otac Škot prisilno joj utočište nalazi u, Havajima potpuno suprotnom okružju, Viktorijanskoj Engleskoj. Prepreke na koje će Kaiulani ondje nailaziti, ali i ljubav koju će pronaći samo će dodatno očvrsnuti ljubav prema vlastitom narodu. Ogorčena, vraća se na Havaje, poduzimajući sve u svojoj moći da očuva svoj komadić neba na planetu. 

Američke ekranizacije, inspirirane povijesnim događajima, životima ili knjigama uvijek su pomalo nedovršene. Tako je, nažalost, i s ovim filmom, jer ostavlja gledatelja zakinutim za mrvicu više povijesti koja bi zaokružila ovu, u konačnici, tužnu priču.  Baš taj nedostatak, trn je u oku i samim havajskim stanovnicima koji, ne zadirući u dobrotu i požrtvovnost posljednje princeze, smatraju da su mnoge činjenice zataškane i nespomenute.

For Japan with love...

MISAO DANA:

"Na svijetu se ponekad događaju i čuda."

                                                           (Japanska poslovica)

Spring awakening...