Gdje ljetuje Djed Božićnjak...

Ljetos, dok sam ugodno leškarila na suncu skupljajući energiju za baš ovakve hladne zimske dane, pažnju mi je plijenio Djed Božićnjak! Da, baš on! S pravom pravcatom bradom, u ljetnjom izdanju, druženju s djecom... Svi su se željeli s njime fotografirati, prozboriti koju riječ... Srdačan i pristupačan, pozirao je, odgovarao na pitanja domaćih i stranaca (pa on doista govori mnoge jezike!), a ja sam sve znatiželjno motrila skrivajući se iza oboda slamnatog šešira...
Djed, naime, ima i družicu. Ne bi se ona baš mogla nazvati Bakom. Ja ju od milja prozvah Mrazicom.  Dvadesetak godina mlađa, vitka i sa šarmantnim pletenicama što nehajno vise preko ramena nimalo skrivajući gole grudi. A onda sam se jednog dana iznenadila. Jer njih dvoje na plaži skupljaju plastičnu ambalažu! Djed tu i tamo s obližnjeg drveta ubere koju smokvu i ljubazno je donese svojoj draganoj koja ga zauzvrat nagradi poljupcem.

Dojadilo mi je! Izdržala sam punih pet dana i morala sam saznati odakle potječe Djed Božićnjak i što radi ovdje, u mjestu u kojem ljetujem godinama. Nikad ranije nismo se sreli! Koga pitati? Gazdarica ima toliko posla pa ju ne srećem ni u prolazu, u konobama su gužve da se u letu primaju narudžbe i jedina osoba kojoj se mogu obratiti lokalni je konobar koji već zna što pijem pa više i ne osjeća potrebu da me to pita....

- Dobro, Frane, je li ovaj Djed Božićnjak lokalna maskota ili... - upitah jednu večer dok je na gradskoj pozornici osrednji bend izvodio domaće i strane hitove, a Mrazica se, malo manje naga uvijala uz taktove, bokom udarajući u Djeda
- Aaaaaaa... ma ne - nasmija se Frane - on ti je bia kapetan broda! Cili život! I onda ga pokralo!
- Tko ga je pokrao?
- A ne znan, pokralo ga! Ima je dvista tisuća i sve mu odnilo! - govori Frane obazirući se uokolo jesu li svi gosti posluženi...
- A što s Mrazicom?
- A to mu je žena! - nasmija se - Samo puno mlađa od njega! Kad ga pokralo svi su mislili da će ga ostavit, al ona ostala s njin i sad tako lutaju i skupljaju okolo boce...
Razrogačenih očiju gledam u Franu u nevjerici. Dobro, mislila sam da ih možda grad plaća da animiraju dječicu i goste na plaži, da tu i tamo onako za usput pokupe i koju bocu kako bi očuvali čistoću... Ali ovo...Šok!
- Si vidila šta je ljubav, a? - govori Frane - Pokralo ga i ona svedno ostala s njin i skuplja boce, a koliko je mlađa i mogla bi drugog nać... A e...
- A e... - dodah po domaći

Ne mogu se odlučiti ima li ova priča tužan ili sretan kraj... Ljubav je uvijek lijepa, ali neko zrnce gorčine neminovno postoji... Možda u vidu razočarenja sustavom koji nije prepoznao mogućnost koju njih dvoje tako nesebično nude. Jer nisu naporni, nametljivi.... Dapače, zanimljivi su svima. Djeci ponajviše! Nesebično uzvraćaju osmijehe i čašicu razgovora... I šteta da to netko nije prepoznao, ili samo nije želio, i omogućio im priliku za dostojanstven život. Koji unatoč svemu, žive u toliko očiglednoj sreći! Iznova dokazujući onu staru da nije u šoldima sve...

MISAO DANA:

"Kad osuđujete druge ljude, vi ne donosite sud o njima, već o sebi."

                                                                                                 (Wayne Dyer)