subota, 4. prosinca 2010.

Parovi...

Kad dođete u neke prijelazne godine u kojima se još uvijek niste svečano potpisali u matičnom uredu, ali je, s obzirom na status veze u kojoj ste, to sve izglednije, tada se izlasci u parovima lako mogu pretvoriti u loše režiran dugometražni film niskobudžetne produkcije. A ja tako ne volim statirati u tom filmu...
Znam da mi je poruku poslala prije nepunih pola sata. Nije bilo potrebno da uslijedi još jedna istog sadržaja. Primila sam i onu prvu! Ali mi je tako teškooo odgovoriti. Jer ne podnosim izlaske u parovima. Ali pazite sad! Ako odbijem - ispast će da se separiramo. A  ako pak pristanem - morat ću obaviti čitav niz psihofizičkih priprema koje, između ostalog, podrazumijevaju i meditaciju koju još uvijek nisam svladala! Zašto? Jer umirem od dosade na takvim isiljenim druženjima. U sebi molim Boga da se dragom ne ide...

- Svejedno mi je! Kak´ god ti hoćeš! - odgovara. No, krasno... Da mi se ide već bih ti rekla!

Zašto sam, pobogu, tako neodlučna?! I zašto sad pored sebe nemam manje obzirno muško koje bi lupilo šakom o stol uz protest da je na programu životno važna utakmica između.... Gornje i Donje Bistre recimo... Bože, ovo nije bila molitva! Ne treba mi takav snob!
Šta da joj uopće odgovorim? Eci- peci-pec-ti-si-mal... Ma daaaaaaaj, pa ne može bit´ baš tol´ko loše!

OK. Vidimo se!
MESSAGE SENT!

Koliko je moja pretpostavka bila kriva shvatila sam već pri dolasku. Umjesto predviđenih šestoro, najednom nas je osmero! Odakle ovo dvoje, pitate se? I ja se pitam... Znam ih iz viđenja. Čine se simpatičnima... 
Sasvim je logično da ne možemo pronaći odgovarajuće mjesto kad svi skupa činimo vaterpolsku ekipu s trenerom. Meni ne smeta stajanje. Dapače, nemam naviku sjediti tijekom izlaska osim ako se radi o finom restoranu, pa hrabro predlažem da se smjestimo za šank!
- Ni slučajno!!! - protivi se plavuša - Ja ne mogu stajati. Kičma mi stradava!
 I meni bi da na nogama imam te štule! - smiješim se uz pokajanje što sam uopće išta izustila.
- Nać´ ćemo, ljubavi - tješi je njezin odabranik
- A Vjekiliiiii...bole me nogeeeeee... - 
To su ono dvoje pridošlih. Koji se čine simpatičnima. Dobro, ovaj navod sad već postaje upitan. Vijeko iii... ne mogu se sad sjetit kako je gospodični cijenjeno ime, no Naporna bi joj sa sigurnošću odgovaralo!

Postajem nervozna. I žedna. Jer proteklih petnaest minuta svi se samo obaziru ne bi li pogledom uhvatili koji slobodan separe. Srećom, nepoznata, bučna i vidno pripita ekipa diže se od stola s druge strane prostorije. Vjekili je već ondje! Čeka poput poslušnog psića da zauzme mjesta. Kičma je u pitanju! Nije za igrati se...
 
Konačno sjedosmo. Naporna je odkaskala do toaleta, provjeriti da se nije što razmazalo povevši sa sobom Svjetlanu. Valjda da se ne zagubi putem...
Pero, Svjetlanin zaručnik, radi detaljnu inventuru nosne šupljine, a Kristina ( koja mi je poslala poruku) i Krešo svatko tipkaju po svojem mobitelu. Ok, svi smo već shvatili da su skupa dok svak´ od njih ne nađe neku bolju priliku, ali ne bi bilo na odmet da bar ponekad odglume prisnost bar iz poštovanja prema nama koji se godinama vješto pretvaramo da niš´ ne kužimo!

Gdje sam ja, zanima vas? Udobno zavaljena u neudobnom separeu s dragim s jedne  i Vjekilijem s druge strane.
- A ti, šta? Učiš još ´a? - Započinje Vijeko razgovor. Sa mnom.
- Pomalo...
- Pravo, kažeš? - Ne kažem. On pita i odgovara. Očigledno je dobro informiran. Mala sredina  - izvrstan radijski prijem! 
- Ahaaa...
- A je... štreberaj je to - uzdahnu kao da je donio oskarovski briljantan zaključak.
Posežem za svojom bočicom piva kako bi samoj sebi začepila usta prije no što iz njih izleti nešto neprimjereno...
- I šta misliš bit kad to završiš? - uporan je on
- Astronaut! - našalih se
- A pratiš ti taj svemir, ´a? Pa šta kažeš onda na ovo što pričaju da će 2025.........

Tu sam se isključila. Svemir definitivno nije moje područje, osim onoliko što živim na planetu koji je dio istog. Osim toga, strašno me nervira što mi se neprestano unosi u lice bazdeći na bambus. Bambus ne volim! On? Gotovo da ne prediše!  Kimuckam glavom odajući kako sam pozoran slušač,čepajući dragoga ispod stola (signal za slučaj nužde). Prezauzet je da bi primjetio. Žustro raspravlja s Krešom o.... električnim gitarama?! Kog´ vraga znaš o gitarama?! Jedini instrument koji sviraš je ona dječja usna harmonika. I jedina osoba koja može istolerirat te zvuke sam ja! Samo zato jer te volim!
Pričepih jače!
- Auuuu! - jauknu
- Oprosti, ljubavi... učinilo mi se da je stolić... - pogledah ga mrko. Skužio je! Prekasno!  Plan B? Naravno da ga nemamo!
Kristinin pogled ni ne pokušavam uhvatit. Mobitel je jedino u što gleda. Pitam se čemu nas je sve uopće zvala... Jake li organizatorice... Pero malo po nosu malo po međunožju... Svjetlane i pridošle kolegice ni na vidiku, a Vijeko tjera po svom... Bože kol´ko taj može pričat i popit! Divno se zabavljam!  Opusti se... Na plaži si... Suton... valovi... Ooommmm... 

- ... i partizani isto...
- ?????????? - Kako smo od Velikog praska došli do partizana??? Pojma nemam!
- Šta ti onda misliš o tome? -
Kad bih znala o čemu možda bih mu i odgovorila. Al´ nemam pojma!
- Maaaa..., ´ajmo mi na neke ljepše teme Vijeko! - diplomatski se izvlačim
- Aaaaa... pravnica, pravnica... - grohotom se nasmija...
Podignuh pivo u zdravicu. On učini isto i pritom ispod rukava sijevne debela srebrna narukvica. Koja vapi za Purol pastom!!! A onda... 
- Vjekiliiii, počisti mi to malo prije nego sjednem... Z´mazala bu´m se!
- Sad ću ljubavi... -
Najednom je postrojen k´o vojnik! Vadi maramice, čisti sjedalo kako se princeza ne bi uprljala! O, moj Bože! Gdje sam ja zalutala... Jel´ može nestat struje? Pliiiiiiiz.... Svjetlana ljubaka Peru kao da je netom sletio iz Afganistana i ne znam di da uopće pogledam... Dragi na šanku naručuje sljedeću rundu pića i jedina slamka spasa za koju se trenutno mogu uhvatit je ova u bočici piva... Koja je prazna!!!

                                                            
                                                                     *            *             *



MISAO DANA:
"Rijetka posjeta uvećava prijateljstvo."
                                                             (Arapska poslovica)



Broj komentara: 25:

  1. I opet ne mogu okrenuti stranicu!!! Nisi fer, navučeš nas i onda KRAJ. A misao dana je baš sjela :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Hehe ODLIČNO!
    Koliko sam se puta samo našla baš u sličnim situacijama, volim druženja, ali ponekada jednostavno nemaš volje biti maksimalno uključen u te dijaloge i zabavne sadržaje!
    Ma oduševiš me svaki put, super si Lily,
    jednog dana..jednog dana..
    u knjižarama ću tražiti tvoju knjigu:)
    PUSA!!

    OdgovoriIzbriši
  3. Aaaaaaaa, zašto si stala? Ovo je u nastavcima, je'l da? Pročitala sam u jednom dahu. Tako da znaš, slobodno možeš pisati 100-tinjak stranica, preletit ćemo ih od šuba .... kad je zanimljivo štivo i ovako duhovito, stranice samo lete .... p.s. nadam se da ste se na vrijeme izvukli .....

    OdgovoriIzbriši
  4. odlična priča :)) znači veselo ti je bilo :)) sorry što se smijem :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Nadam se da će uslijediti i nastavak!
    Super!

    OdgovoriIzbriši
  6. Hahaha, ne znam koji bih sporedni lik izdvojila, možda Peru genijalca, ali svi odreda su mi kao iz nekog Felinijevog filma... Srećom nisam doživila previše takvih večeri, ali dovoljno da se čitajući prisjetim kako se kazaljke mogu nevjerojatno sporo kretati...

    OdgovoriIzbriši
  7. Hahahaha...hvala ti što si me ovako od srca nasmijala....Znam da tebi nije bilo do smijeha ali ovaj tvoj izlazak je toliko vjerno napisan da sam tačno zamislila cijelu situaciju i sve likove....
    Ma bravoooo...divno pišeš...
    lp
    Phoenix

    OdgovoriIzbriši
  8. :)Ne volim ni ja to usiljeno izlaženje u parovima. Tu svak svakog onda upoređuje, a to zna biti jako naporno!

    OdgovoriIzbriši
  9. :)sjajno!!!
    hvala bogu, pa smo dragi i ja saglasni po tom pitanju!skroz smo van tog tipa druzenja!mi smo ti dva vuka samotnjaka:D

    OdgovoriIzbriši
  10. Hehehehe, drago mi je da sam vas nasmijala i hvala vam na lijepim komentarima! A nastavak će možda uslijediti, ovdje ga nema čisto iz razloga jer je post već sada kilometarski, tako da...ako ga bude(a vjerojatno hoće) znate već tko će ga prvi pročitati! ;)) Puse!

    OdgovoriIzbriši
  11. super post... podsjetio me na moje slične situacije... ali u posljednje vrijeme izbjegavam takva druženja, skužila sam da mi je fakat moje vrijeme dragocjeno :)

    OdgovoriIzbriši
  12. Zašto nas mučiš s tako kraaaatkim pričama.Ja bih to čitala vikendom zavaljena na kauču,omotana dekom uz šalicu-dvije toploga čaja!

    OdgovoriIzbriši
  13. ajme, super post :DDDDDDDD

    prejako...

    ja mrzim druženja u parovima, posebno ako ih ne poznajem dobro... živcira me to šta se ženske uvik mjerkaju nešto kao koja će bit ljepša i koju će se više gledat...ono wtf?

    to mi ne triba u životu :D

    OdgovoriIzbriši
  14. mislim da si odlićno okarakterizirala sindrom izlaženja u parovima koje ni meni nikad nije bilo milo :)
    p.s: nadam se da ćeš uskoro zaista početi pisati knjigu! ja bih je s užitkom čitala!

    OdgovoriIzbriši
  15. ooo draga moja,ovo mi je itekao poznato,bila sam u takvim i sličnim situacijama. onaj pametnjaković mi je dignuo živcemjoj kkao bi mu rado jednu zavidala,a moja desnica je jaka....

    OdgovoriIzbriši
  16. zaista uživam u tvojim tekstovima....imaš stil koji plijeni.....
    iskreno,uopće se ne bih iznenadila da jednom zaista i izdaš knjigu:)))....moju podršku u svakom slučaju imaš:))....
    M....

    OdgovoriIzbriši
  17. hahaha tako nekako je to
    mada sam ja ta kenjakava koju vazda bole noge (cipelarnik krcat ludachkim shtiklama) ahahah znachi ne smem u izlazak sa parovima ::)))

    OdgovoriIzbriši
  18. Draga Lilly, ovo neka ti budu pripreme za one silne dječje rođendane koji će vjerojatno doći jednog dana. Hrpe ljudi koji čekaju da im zabaviš djecu, nahraniš i njih i djecu, te im još k tome omogućiš dobru zabavu. Muževi ili žene naših prijatelja ne moraju biti netko koga bismo izabrali za druženje, ali eto.... Zato su običaji nekih zemalja (Francuska i Engleska) gdje se svatko druži sa svojim frendovima, ali ne nužno i njihovim odabranicima, jako dobri.

    OdgovoriIzbriši
  19. Jako mi je poznata ovakva priča a ti si je fantastično ispričala!
    Sa godinama čovek postane sve manje tolerantan prema ovakvim situacijama jer sve više ceni svoje vreme.

    OdgovoriIzbriši
  20. A jbm.-u! :) Nadam se da si to ne priuštiš često. Ma još si mlada, naučit ćeš reći ne! :))))
    Odlično napisano!

    OdgovoriIzbriši
  21. hahaahah, smejurija! :) kako si ih samo sve dobro opisala! meni je uvek trip u glavi hoce li se nasi dragi uklopiti, jer za nas dve se ne brinem posto brbljamo trista na sat, a oni mucenici nek se snadju! :) kod nas nema tih izlazaka u duploj, troduploj...varijanti! :)

    OdgovoriIzbriši
  22. PREEDOBRO...:)
    Ja nemam živce kao ti,a više ni tolerancije koje s godinama totalka istrošila,pa sam JASNO i VRLO GLASNO svima objasnila koliko cijenim svoje vrijeme,a nadasve svoj skromni dom (mrzim kada mi dolaze nenajavljeni dosadnjakovići)...Sve sam ih dovela u red,tako da tvoje vrijeme tek dolazi i neka se svi dobro čuvaju kada ti napraviš inventuru!!!

    OdgovoriIzbriši

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...