Sašenjka...

"Uvijek je htjela biti drukčija od drugih: ili prva ili posljednja, ali nikada u sredini."

Ne tako davno ova knjiga stajala je na listi prijedloga koje sam Danijeli, ispunjavajući zadatak koji mi je zadala, iznijela za čitanje u ove zimske dane. Hrabro od mene, budući da sam tada tek uranjala u svijet Aleksandre Zeitlin. No, imala sam neki dobar osjećaj... Kakav? Nepogrešiv, zapravo!

Sažetak: 
Sankt-Peterburg 1916. Odrastajući kao jedinica u bogatoj židovskoj obitelji, okružena ljubavlju oca i dadilje, te nemarom razularene majke, Sašenjka se kao tinejdžerka pridružuje boljševicima. Nesvjesna vlastite ljepote i nezainteresirana za modu i zabave, postaje aktivna revolucionarka zaplećući se u špijunsku mrežu, a njezina karizma zavrtjet će glavom i samom inspektoru nadležnom za njezino praćenje.


Dvadesetak godina kasnije, Sašenjka je supruga i majka. Uređuje ženski časopis, priređuje zabave za istomišljenike, te kao takva postaje i miljenicom Staljina. No, sva odanost i privrženost komunističkim krugovima, neće ju spasiti od zatvorskih rešetaka pod prijetnjom smrću njoj i njezinu suprugu. Djeca završavaju u sirotištu, dok njihova sudbina ostaje zavijena velom tajne.


1994. godina. London. Mlada povjesničarka dobit će ponudu da istraži sve okolnosti Sašenjkina nestanka. Tragajući za preživjelima koji bi joj mogli dati smjernice, rasplest će klupko tajni čiji kraj skriva i one u njezinoj obitelji, te otkriti čitatelju sve do tada nerazjašnjeno. Suočivši ga s činjenicama u kojima se istovremeno ogledaju i radost i tuga.



Sašenjka je debitantski roman Simona Montefiorea. Kao povjesničar, objavio je brojna djela okrunjena nagradama. Njegovo pretraživanje ruskih arhiva u potrazi za mnogobrojnim detaljima u ovom romanu se itekako osjeti. U prepoznatljivom načinu pripovjedanja osjete se i njegovi ruski korijeni, jer iscrpni opisi detalja, pa čak i tipično ruski psihološki element glavne su karakteristike ovoga romana. Ipak, ovdje je to nešto manje naglašeno nego kod klasičnih ruskih književnih velikana.
Podijeljen u tri dijela koja ocrtavaju tri različita vremenska razdoblja, autor se ovdje i tomu spretno prilagodio. Naime, u prvom dijelu čini vam se da zaista čitate neki ruski klasik, u drugom je to već manje naglašeno, dok se treći čita gotovo u dahu, a to, priznat ćete, teško za rukom polazi i mnogo uhodanijim romanopiscima. No, prijeđimo na ono što se može očekivati od same radnje.

Ovo je prvenstveno priča o jednoj židovskoj obitelji u srcu crvene Rusije. Ocu kojem pomalo nedostaje muškosti, majci kojoj su haljine, piće i ljubavnici nešto što se podrazumijeva, suosjećajnoj engleskoj dadilji  i Sašenjki kao centralnoj figuri oko koje se vrti sve to. U njoj tinja strast prema revoluciji, politici... I zapravo, na tren dobijete dojam da je totalni fanatik koji bez emocija slijedi unaprijed zacrtan cilj, no Simon razvojem događaja uspijeva postići da se predomislite. Ljubav koju nesebično dijeli, jedino je ona prema vlastitoj djeci, Snješki i Karlu. Živeći sa suprugom jedan komunistički pogodan život, ljubav i strast upoznat će tek kada u njega uđe Benja Golden, boemski pisac i potencijalni kolumnist njezina časopisa. Njihov susret će se pokazati prijelomnim trenutkom u njezinu životu, povlačeći za sobom nesagledive posljedice koje sežu do novije povijesti. Kakve? To vam ipak neću otkriti, jer ukoliko se odlučite čitati Sašenjku, pokvarit ću vam doživljaj.
Zato, ako volite romane ovog tipa, toplo preporučam da ga uvrstite u listu djela koja namjeravate u dogledno vrijeme pročitati.

Na kraju bih samo istakla zamjerku. Opet nakladniku. Premda se radi o tvrdom uvezu, premda korice plijene elegancijom, knjiga izvrsno leži u ruci i sadrži gotovo šesto stranica, za cijenu koja nije mala, postoji broj tipfelera koji se itekako zamijeti. Greška u tisku je moguća, dopuštena i tolerira se čak i kada je većih razmjera, i čitatelj ju je voljan zaboraviti. No, ukoliko se potkrade čak i na samom kraju romana, e tada to već malo teže ide. Da, oprostivo je, ali ne za tu cijenu.


MISAO DANA:

"Biti moćan je kao biti dama. Ako imate potrebu to stalno naglašavati, onda to niste."

                                                                                                          (Margareth Tacher)