Prije svega nekoliko dana,
Žuta crta Ivice Buljana premijerno je podigla prašinu, a obnaženost zgođušne glavne glumice, nauštrb poruke predstave, povećavala je broj klikova na većini domaćih portala. Govori li ta činjenica dovoljno o tome kakvo smo društvo doista, pitanje je koje se samo od sebe nameće, osobito kada je jedna od suautorica spomenuta dramskoga komada prekaljena polemičarka, pravnica i moderna književnica od formata. Riječ je, dakako, o Julie Zeh koja, suosjećajno ženski, obrise realnosti secira neustrašivo muški i na stranicama ovoga romana.
Sažetak:
Tridesetogodišnjakinja Mija Holl naći će se na optuženičkoj klupi. Utopijski nastrojen državni aparat tereti ju za nepoštivanje Metode i posjedovanje toksičnih tvari. Nastojeći očuvati vlastitu, i previše ograničenjima iskrzanu slobodu, Mia će kroz svoj sudski proces pokušati skinuti ljagu s imena pokojna, ranije već
osuđena, brata. Hoće li uspjeti?
Sudeći prema blogerovoj statistici, postovi o knjigama nekako su najmanje posjećeni od svih. No taj podatak me nimalo ne obeshrabruje da vas i dalje bombardiram, ni manje ni više, nego knjižurinama koje broje preko nekoliko stotina strana. Meijerovi, židovska obitelj s kojom sam se družila ne tako davno, sigurno bi me zbog ovakva poteza okarakterizirala kao mešuge (jidiš: luda). Nimalo sumnjičavo vjerujem da bih isti epitet dobila i od Klausnera štono stanuju na stranicama ovoga romana. Ipak, ono što me potaklo na još jedan knjiški post u nizu, zrnce je odvažnosti ukradeno od Amosa, koji je autobiografsku Priču o ljubavi i tmini ispisao više nego hrabro...
