Fotografija mjeseca...

MISAO DANA:

"Božja riječ nije zapisana samo u Bibliji, već i na stablima, cvijeću, u oblacima i zvijezdama."

                                                                                                       (Martin Luther)

Još jednom, hvala...

Iznova ste me obradovale nagradama. I ma koliko teško bilo nagradu proslijediti dalje, lagala bih kada bih rekla da me svaka od njih ne veseli. Ovog puta nagrade su stigle od Good Ghost, justwoman i s bloga Kreativni zanos. Hvala vam cure! Ne samo da ste me obradovale, nego ste mi i dale poticaj za dalje! :-)

Navike...

Prethodni post je, na moje veliko iznenađenje, izazvao hrpu lijepih komentara, a veliki broj blogerica je na  pitanje kakve rituale same imaju uoči pisanja bloga, odgovorio i protupitanjem. Premda sam mogla odgovoriti komentarom, i premda bi možda bio preveliki, neupitno je da je sasvim solidno mogao stajati u podnožju posta. Ali kad sam već bacila rukavicu koju je Sandra, ne tako davno, simpatično nazvala "izazivam te da..." (Sandra, draga, ludilo se nastavlja... :-)) onda sam nekako mislila da bi bilo zgodnije da svemu posvetim poseban post i tako zaokružim ovu priču.

Drago mi je da su mnoge od vas navele svoje male rituale uoči pisanja, glačanje da ne spominjem! :-) A koji su moji rituali? Hmmm... Pa ne mogu se baš mjeriti s onima navedenih velikana. Zapravo su poprilično obični i neustaljeni. Često pišem u sitne noćne sate, bez obzira na vrijeme objave posta. Zapravo, kad bolje razmislim, velik dio postova je i objavljen duboko iza ponoći. Najčešće u pauzama od učenja, uz nekoliko cigareta (Amy Lowell jako mi je bliska po tom pitanju), a nerijetko nešto grickam. Osim postova poput prethodnog, kad se zaista posvetim nečemu, pišem potpuno spontano. No pisanje, moram priznati traje duuugo... Ma ne, nije to do inspiracije, nego sam postala ovisnik o nadzornoj ploči i pregledniku netom objavljenih postova. Pa svaki čas moram virnuti što ima novog, pa onda još malo, još malo... i sve se oduži.

Neobične navike velikih književnika...

  Preslagujući nedavno hrpetinu starih časopisa, iz gomile je, slučajno ili ne, izletjela stranica s člankom u kojem se kao sporedna stvar spominju navike pojedinih književnika tijekom stvaranja njihovih globalno priznatih djela. Članak me, dakako, potakao na istraživanje. A istraživanje je, pogađate, urodilo gomilom zanimljivih informacija. Evo ih pred vama...                                                                                                                                                                                                                                            

Engleska  spisateljica, Virginia Woolf (1882. - 1941.), navodno, je u glavi čula glasove koji su pripadali glavnim likovima njezinih romana. Kada bi je uhvatilo pisanje, pisala bi po cijele dane, a nakon toga padala u depresiju.
Amy Lowell (1874. - 1925.), američka pjesnikinja,  tijekom pisanja je pušila cigare. Amy je tvrdila da ju one puno manje ometaju u radu, buduće da su trajale dulje od običnih cigareta. Iz straha da bi joj njihova nabavka tijekom Prvog svjetskog rata mogla biti onemogućena, zapovijedila je da joj se iz Manile isporuči 10 000 cigara.

I am love...

Dugo sam tražila ovaj film, iako nije novi. No, trailer je bio tako pozivajući, a glazba s neobičnom notom nervoze raspirivala znatiželju koju sam pod svaku cijenu morala utažiti. I kada sam ga konačno našla i zaplovila scenarijem usporedno s glumcima, dojam koji je na mene ostavio svrstao ga je bok uz bok s ovdje već predstavljenim filmovima. Da, ovo je jedan od onih filmova...

Radnja: 
Obitelj Recchi živi jedan uštogljeni, bogataški život. Ostavivši u naslijeđe obiteljsku proizvodnu tradiciju sinu i unuku, djed će nesvjesno potaknuti razdor u obitelji, koja kriomice ionako puca po šavovima. Na površinu će jedna za drugom početi isplivavati tajne svakog pojedinog člana, stavljajući majku Emmu u središte zbivanja. Emma će nakon dugo godina početi tragati za sobom samom, sve godinama građeno urušit će se poput kule od karata, a obiteljska tragedija stavit će potpis na raspad jedne obitelji.

Be my Valentine spy...

Odlična ideja, par starih krpica i dobra volja uvijek znače zagarantiranu zabavu, a time i vesele produkte iste. Tako je nastao Špijo! :-) Izvorna ideja potječe od Erike, koja si je u nedostatku pravog napravila krpenog "Valentina" s velikom glavom (Erika voli frajere s mozgom). :-) Ona je svojeg napunila papirićima s osobinama koje bi željela da ima potencijalni partner, a meni je sinula izvrsna ideja da, budući da "Valentina" već imam napravim malog špijuna koji će ga držati na oku! Potrudila sam se fotografirati proces izrade, pa onda neću objašnjavati sam postupak. Sve što vam uistinu treba već je napisano u prvoj rečenici. Pa... upoznajte Špiju! :-)

Rabsko blago...

Sjećate se Arbina giveawaya?  Možda, zapravo vjerojatno, su mnoge od vas sudjelovale u istom. No, Sarina ručica od svih sudionica je izvukla baš moje ime! :-) I opet zaposlila mojeg poštara koji u zadnje vrijeme sve češće nosi paketiće... :-)

Paketić je bio čvrsto zapakiran. U nekoliko slojeva čak... Hmmmm... Sve je postalo jasno kada sam rastvorila najlon i opio me miris mora... Ispod najlona zablistala je mala čarobna škrinjica skrivajući u sebi lavandu. Jednostavno se nije mogla sakriti! :-)

Blogovi koji imaju "ono nešto"...

 

Simply s bloga Život iznad sedmog oblaka danas me ugodno iznenadila ovom nagradom! Hvala joj na tome! Ako još niste virnuli na njezin blog, onda trk da vidite što to ona još ima za podijeliti sa svijetom osim dobrog raspoloženja! :-)

Na meni je kao i obično da nagradu proslijedim dalje, ali prije toga imam zadatak sažeti svoju blogersku motivaciju u tri rečenice. Hmmm... pa i nije baš jednostavan zadatak, ali hajde, probat ćemo... Dakle...

Znate li odgovore na ova pitanja?

 Volite li psihologiju? Ili je ona dio vašeg života samo u smislu osobnih borbi s jednako tako osobnim nezadovoljstvima, emocijama... Lijepim i manje lijepim. Meni je baš draga, makar sam ju u srednjoškolskim danima mrzila. Valjda zbog profesorice sa stavom da "mi nitko ništa ne razumijemo". Za neke stvari potrebna je i određena zrelost da bi nam bile jasne, za neke druge iskustva kroz koja ćemo neminovno proći, dok će nam neke ostati vječita enigma. No to ne znači da moramo prestati tražiti i truditi se... Zato ću s vama podijeliti simpatičan test zanimljiva naslova: "50 pitanja koja će osloboditi vaš um" sa stranice Marc and Angel Hack Life. I nije sve tako jednostavno kako na prvi pogled izgleda. No, nekad baš u tome i jest čar...

Pitanja su sljedeća:


 1. Koliko biste godina imali kad ne biste znali koliko ih imate?
2. Što je gore, ne uspjeti ili nikada ne pokušati?
3. Ako je život kratak, zašto radimo tako puno stvari koje ne volimo, a ne radimo tako puno onih koje volimo?