Prethodni post je, na moje veliko iznenađenje, izazvao hrpu lijepih komentara, a veliki broj blogerica je na pitanje kakve rituale same imaju uoči pisanja bloga, odgovorio i protupitanjem. Premda sam mogla odgovoriti komentarom, i premda bi možda bio preveliki, neupitno je da je sasvim solidno mogao stajati u podnožju posta. Ali kad sam već bacila rukavicu koju je Sandra, ne tako davno, simpatično nazvala "izazivam te da..." (Sandra, draga, ludilo se nastavlja... :-)) onda sam nekako mislila da bi bilo zgodnije da svemu posvetim poseban post i tako zaokružim ovu priču.
Drago mi je da su mnoge od vas navele svoje male rituale uoči pisanja, glačanje da ne spominjem! :-) A koji su moji rituali? Hmmm... Pa ne mogu se baš mjeriti s onima navedenih velikana. Zapravo su poprilično obični i neustaljeni. Često pišem u sitne noćne sate, bez obzira na vrijeme objave posta. Zapravo, kad bolje razmislim, velik dio postova je i objavljen duboko iza ponoći. Najčešće u pauzama od učenja, uz nekoliko cigareta (Amy Lowell jako mi je bliska po tom pitanju), a nerijetko nešto grickam. Osim postova poput prethodnog, kad se zaista posvetim nečemu, pišem potpuno spontano. No pisanje, moram priznati traje duuugo... Ma ne, nije to do inspiracije, nego sam postala ovisnik o nadzornoj ploči i pregledniku netom objavljenih postova. Pa svaki čas moram virnuti što ima novog, pa onda još malo, još malo... i sve se oduži.