Želim...

 Budući da je ovo posljednji post u godini, onda imam potrebu da nešto u tom stilu i napiskaram u njemu. Pomalo je nevjerojatno kako dani brzo prolaze, zar ne? Baš kao i to što to uvijek shvatim dan prije ulaska u novu godinu. :-) Veselite li joj se? Vjerujem da će svatko od nas za sobom ostaviti neke neugodne situacije, ponijevši u budućnost samo ono lijepo i ispunjavajuće. Zapravo, voljela bih da je tako!

A što ću ponijeti ja? Činjenica jest da ne idem baš praznih ruku u 2011.... Sada bi naša neumorna Tatjana rekla nešto u stilu : "Naravno da ne ideš kad si sve moguće nagrade pokupila!" :-). I bila bi apsolutno u pravu! No, na stranu nagrade kojih je ove godine zaista bilo mnogo, što virtualnih, što onih pravih... (hvala još jednom svima koji su mi ih uručili!). Ono po čemu ću je ja pamtiti, svakako je ulazak u blogerski svijet! Oooo, da! Možda to ne bi bilo ništa vrijedno spomena da se nisu otvorila vrata kroz koja su nahrupile sve drage blogerice... Blogerice koje su me bodrile, komentirale postove, slale darove, davale savjete, inspirirale me, nesebično dijelile toplu riječ i širile pozitivnu energiju... Blogerice koje su na kraju postale i moje drage prijateljice, a to je svakako najvrijednije što ću ponijeti sa sobom!

Kročeći naprijed, s nadom i strepnjom istovremeno, u vrijeme koje je tek pred nama prirodno je željeti da bude bolje i bogatije za sve ono za što smo bili zakinuti, o čemu god da se radi... Zato ću uz sve te želje dodati i neke male, koje već duže vrijeme tinjaju, kako u meni, vjerujem i u onima na koje se odnose! Dakle...

Fotografija mjeseca...

MISAO DANA:

"Tek u dubinama zime sam spoznao da u meni počiva nepobjedivo ljeto."

                                                                                                       (Albert Camus)

Tik... tak...

Photo - Angelika Buettner for Chanel


MISAO DANA:

"Moda blijedi, samo stil ostaje isti..."

                                                              (Coco Chanel)

Merry Christmas everyone...

Drage moje,

dok uz treperenje božićnih lampica, miris jelke i kolačića koji se širi domovima odbrojavamo sate do najljepšeg blagdana u godini želim vam sve najbolje! Da u miru, radosti i blagostanju provedete ugodno vrijeme sa svojim najmilijima, puneći srca ljubavlju i snagom za godinu koja je pred nama. Neka svaki trenutak bude čaroban i svjetlucav, ispunjen toplinom i možda kojom pahuljom snijega! I neka osjećaj što dulje potraje...
Sretan vam i blagoslovljen Božić!

Pusa, Lilly









MISAO DANA:

"Nikad se ne brinite o veličini božićnog drvca. U očima djece ono će uvijek biti dva metra visoko."

                                                                                                              (Larry Wild)

Today is...

...my birthday!!! Da, zabušavam zadnja dva dana, ali imala sam pune ruke posla oko pripreme kolačića, spremanja i inih predblagdanskih aktivnosti. A osim toga - rođendan mi je! Čekali su se gosti, primali lijepi darovi, smijalo se i veselilo... :-) Koliko je svjećica na torti, pitate? Ah... Puno više no što je godina ovoj nepopravljivoj djevojčici u meni! Hvala svima koji su me obasuli lijepim darovima, simpatičnim porukama, pozivima i pregrštom dobrih želja... Beskrajno sam im zahvalna na tome!

MISAO DANA: 

"Žena koja kaže koliko ima godina je ili premlada da bi time nešto mogla izgubiti ili prestara da bi još nešto mogla dobiti."

                                                                                            (Kineska poslovica)

Fini medenjak...

 

Donosim vam jedan brz i jednostavan recept za fini kolač koji nestaje u trenu! Ne znam je li ikada objavljen na nekom od blogova i zapravo nije ni važno. Ja sam ga dobila pod nazivom Medene kocke, no preimenovala sam ga s vremenom u Fini medenjak. Kod mene doma su kolači neizostavni i gotovo da nema dana bez  kolača.  I onda kada su kućne "cuker pekarice" bez volje i inspiracije, vješto se pribjegne spravljanju Finog medenjaka.  Ovdje vam uopće nisu potrebna jaja, kao ni mikser, a sastojcima se izvrsno uklapa u nadolazeće blagdane.   Najviše vremena otići će na pečenje, ali taman da malo uglancate stan dok se na vratima ne pojave netom najavljeni gosti! :-)

Sašenjka...

"Uvijek je htjela biti drukčija od drugih: ili prva ili posljednja, ali nikada u sredini."

Ne tako davno ova knjiga stajala je na listi prijedloga koje sam Danijeli, ispunjavajući zadatak koji mi je zadala, iznijela za čitanje u ove zimske dane. Hrabro od mene, budući da sam tada tek uranjala u svijet Aleksandre Zeitlin. No, imala sam neki dobar osjećaj... Kakav? Nepogrešiv, zapravo!

Sažetak: 
Sankt-Peterburg 1916. Odrastajući kao jedinica u bogatoj židovskoj obitelji, okružena ljubavlju oca i dadilje, te nemarom razularene majke, Sašenjka se kao tinejdžerka pridružuje boljševicima. Nesvjesna vlastite ljepote i nezainteresirana za modu i zabave, postaje aktivna revolucionarka zaplećući se u špijunsku mrežu, a njezina karizma zavrtjet će glavom i samom inspektoru nadležnom za njezino praćenje.


Dvadesetak godina kasnije, Sašenjka je supruga i majka. Uređuje ženski časopis, priređuje zabave za istomišljenike, te kao takva postaje i miljenicom Staljina. No, sva odanost i privrženost komunističkim krugovima, neće ju spasiti od zatvorskih rešetaka pod prijetnjom smrću njoj i njezinu suprugu. Djeca završavaju u sirotištu, dok njihova sudbina ostaje zavijena velom tajne.


1994. godina. London. Mlada povjesničarka dobit će ponudu da istraži sve okolnosti Sašenjkina nestanka. Tragajući za preživjelima koji bi joj mogli dati smjernice, rasplest će klupko tajni čiji kraj skriva i one u njezinoj obitelji, te otkriti čitatelju sve do tada nerazjašnjeno. Suočivši ga s činjenicama u kojima se istovremeno ogledaju i radost i tuga.

Gdje ljetuje Djed Božićnjak...

Ljetos, dok sam ugodno leškarila na suncu skupljajući energiju za baš ovakve hladne zimske dane, pažnju mi je plijenio Djed Božićnjak! Da, baš on! S pravom pravcatom bradom, u ljetnjom izdanju, druženju s djecom... Svi su se željeli s njime fotografirati, prozboriti koju riječ... Srdačan i pristupačan, pozirao je, odgovarao na pitanja domaćih i stranaca (pa on doista govori mnoge jezike!), a ja sam sve znatiželjno motrila skrivajući se iza oboda slamnatog šešira...
Djed, naime, ima i družicu. Ne bi se ona baš mogla nazvati Bakom. Ja ju od milja prozvah Mrazicom.  Dvadesetak godina mlađa, vitka i sa šarmantnim pletenicama što nehajno vise preko ramena nimalo skrivajući gole grudi. A onda sam se jednog dana iznenadila. Jer njih dvoje na plaži skupljaju plastičnu ambalažu! Djed tu i tamo s obližnjeg drveta ubere koju smokvu i ljubazno je donese svojoj draganoj koja ga zauzvrat nagradi poljupcem.

Dojadilo mi je! Izdržala sam punih pet dana i morala sam saznati odakle potječe Djed Božićnjak i što radi ovdje, u mjestu u kojem ljetujem godinama. Nikad ranije nismo se sreli! Koga pitati? Gazdarica ima toliko posla pa ju ne srećem ni u prolazu, u konobama su gužve da se u letu primaju narudžbe i jedina osoba kojoj se mogu obratiti lokalni je konobar koji već zna što pijem pa više i ne osjeća potrebu da me to pita....

Zlatna kugla...

Ovo je još jedna iz niza fantastičnih ideja Marthe Stewart. I ovu sam pomalo prilagodila onim što imam na raspolaganju. Kako mi je poprilično teško nabaviti stiropornu kuglu u mojem mjestu, onda sam našla drugo (možda čak i jeftinije) rješenje - dječju loptu! Ta ideja pokazala se u startu dobrom jer je lopta danima skakutala iz ruke u ruku mojih ukućana... Gađalo se, igralo odbojku, a da imamo više mjesta vjerujem da bi i graničar bio na repertoaru. :-) Kad sam ju konačno dohvatila moglo se krenuti s realizacijom ideje!

Dječju loptu oblijepila sam "izolir" trakom ostavivši rupu kroz koju sam provukla i u čvor vezala špagu. Na loptu sam lijepila orahe što gušće jedan uz drugi, te ih potom obojala zlatnim sprejom. Kad se sve posušilo, dodala sam svilenu mašnu (na slici djeluje pomalo crno, no zapravo je maslinastozelena) i pokoji listić božikovine - i moja čarobna kugla je gotova! Podsjeća li i vas, pomalo, na jedan popularni slatkiš? :-) Ili ste se možda zapitali što će se dogoditi kada lopta ispusti zrak? Ne znam zapravo, no vjerujem da će tada blagdani biti samo lijepo sjećanje u srcima...

Simke... fališ...

Prije dvije godine, nakon duge borbe s teškom bolešću, u 42. godini života napustio nas je Simo Mraović. Sjećam se gdje sam se nalazila u trenutku kada su mediji prenijeli vijest, tuge i onog glupog osjećaja koji uz nju ide. Iako se nismo poznavali, malo po malo pisanjem mi se uvukao pod kožu. I znam da nisam jedina!
Frajer, šarmantan, dobronamjeran... Takav je bio Simo. Ni u jednom od svojih tekstova nije dao naslutiti da se bori s opakom bolešću, pršteći pozitivnom energijom čak i u trenutcima kada je možda ni sam nije imao... 

Fantastična čizmica...

 Kao što sam već spomenula u prethodnom postu, danas me obradovao i dar moje swap partnerice! Ovo nam je objema prva razmjena darova i odmah moram reći da me oduševila! Moj darak je na putu prema jugu i nadam se da će joj se svidjeti makar upola kao meni ovaj njezin. :-) No, prijeđimo na stvar!

Tko je Mare? Dalmatinka, ljubiteljica životinja, svestrana majstorica koja peče i divne torte. Dalo bi se još dosta toga napisati o njoj... Ako još niste otkrili njezin Fantastic hobby blog, moram vam reći da ste svašta lijepog propustili i da to odmah nadoknadite! :-)

 Sigurno ste znatiželjni što se to skriva u ovoj lijepoj čizmici... I ja sam bila kad sam ju ugledala! Naime, ovo je prva čizmica koju je moja partnerica sašila! Ne vjerujete? Ni ja nisam! Sjajno izgleda i još je ljepša uživo! S druge strane su boje obrnute - čizmica je narančasta, a sara pink boje! Multitalent, što reći? :-)

Daroviiiiii...

Danas je moj poštar imao pune ruke posla i zatrpao mi sandučić raznoraznim darovima! Prvi dar stigao je od naše Mare - srčeko s dva lica koje sam osvojila osvojivši svojim komentarom njezina sina Juru! Hvala Jura!

Zimska bajka...

Prije dva dana, nakon natprosječno toplog jutra, moj mali grad doslovce je zameo prvi snijeg. Veselju nije bilo kraja i unatoč hladnoći Feniks i ja smo se uputili proživjeti pravu malu bajku. Što smo sve zabilježili u vrtu sad ćemo vam pokazati, no zajednički smo zaključili kako ove godine nema potrebe da se bavimo dekoracijom istog! Za to se priroda već pobrinula sama. Na najljepši mogući način...

Snježni vjenčić od šipka...

Sjećate se vjenčića od šipka? Još uvijek je postojan, samo se s vremenom osušio. I sad će uz mrvicu truda biti izvrsna zimska dekoracija! Lenka je već prije nekoliko dana dala izvrsnu ideju kako napraviti zaleđene grančice, no iz straha da šipak ne izgubi lijepu crvenu boju, ja sam se odlučila koristiti lakom za kosu i glukozom. Zašto glukozom? Zato jer već dugi niz godina stoji i čeka da je iskoristim za nešto, budući da ju je moj dragi zabunom u apoteci kupio mjesto glicerola. Ne pitajte me kako, on je valjda našao neku sličnost između ta dva naziva, a tete iz apoteke su mu je uspješno utrapile! :-) Evo novog-starog šipkova vjenčića!

Male želje velike djevojčice...

Naša draga Izzy pokrenula je simpatičnu lavinu sazdanu od želja koje bi voljela vidjeti materijalizirane negdje dolje, pod diskretnom svjetlošću lampica s bora... Druge blogerice radosno su je popratile pa sam od danas i ja među njima. Evo mog malog popisa....

1. Đ. Balašević: Kao rani mraz

Naravno da je knjiga na prvom mjestu, niste valjda pomislili da bih nešto drugo radije ugledala pod jelkom? :-) A ova je već dugo predmet želje... Možda i bolje što nemam stalan izvor prihoda, jer bih u tom slučaju sve ostavila u raznoraznim knjižarama...

Priceless...

Kako nam se bliži najljepši blagdan u godini, a i vremenski uvjeti nameću da sve više vremena provedimo u domu, osobito ako je vani kiša i magla, onda ugodno provođenje vremena, svakako podrazumijeva, i opuštanje uz dobar film. Ovaj je jedan od mojih prijedloga, ukoliko ga još niste pogledali.

Radnja:
Priceless ili u originalu Hors de prix, romantična je komedija iz 2006. g. u kojoj Audrey Tautou vješto glumi vrckavu zavodnicu.

Kada se sexy sponzoruša Irene napije za vlastiti rođendan, smotanog će barmena zamijeniti za uglađenog bogataša i s njim provesti noć. To će, dakako, izazvati grde posljedice na vezu u kojoj se trenutno nalazi, no bit će prekasno da popravi stvar.


Nespretni Jean u nju će se zaljubiti, a kako će sve kulminirati godinu dana kasnije, najbolje da pogledate sami.


Priceless ne ostavlja dojam tipičnog francuskog filma. Meni osobno je čak i pomalo amerikaniziran. No, to nikako ne znači da zabava i smijeh nisu zagarantirani. Dapače! Ovo je film kojim je Audrey dokazala da se može nositi i s malo drugačijim ulogama od "tipičnih slatkica" kakve većinom oživljava na platnu. Ipak, i ovdje je ostala pomalo svoja, izvlačeći ono najbolje i iz Irene i iz Jeana. A to je već dovoljan povod za ugodno provedenih sat i pol vremena!

Bloggerette Sorority...

Ok, već je bilo i vrijeme da se priključim virtualnom sestrinstvu! Dok čekam da se neke druge stvari posuše, zatrpana mnoštvom blagdanskih ideja i pomanjkanjem vremena, iskoristit ću priliku da posvetim post ovom simpatičnom sestrinstvu! Velika većina blogerica već je dio istog tako da nisam sigurna je li uopće potrebno pozvati vas da se priključite... Jer neka dobro poznata imena već su mi izmamila smiješak kad sam ih ugledala na listi! Za neupućene, više o svemu ovdje!

MISAO DANA:

"Pomaganje jedna drugoj, dio je filozofije sestrinstva."

                                                                                  (Louisa May Alcott)

Parovi...

Kad dođete u neke prijelazne godine u kojima se još uvijek niste svečano potpisali u matičnom uredu, ali je, s obzirom na status veze u kojoj ste, to sve izglednije, tada se izlasci u parovima lako mogu pretvoriti u loše režiran dugometražni film niskobudžetne produkcije. A ja tako ne volim statirati u tom filmu...

Znam da mi je poruku poslala prije nepunih pola sata. Nije bilo potrebno da uslijedi još jedna istog sadržaja. Primila sam i onu prvu! Ali mi je tako teškooo odgovoriti. Jer ne podnosim izlaske u parovima. Ali pazite sad! Ako odbijem - ispast će da se separiramo. A  ako pak pristanem - morat ću obaviti čitav niz psihofizičkih priprema koje, između ostalog, podrazumijevaju i meditaciju koju još uvijek nisam svladala! Zašto? Jer umirem od dosade na takvim isiljenim druženjima. U sebi molim Boga da se dragom ne ide...

- Svejedno mi je! Kak´ god ti hoćeš! - odgovara. No, krasno... Da mi se ide već bih ti rekla!

Zašto sam, pobogu, tako neodlučna?! I zašto sad pored sebe nemam manje obzirno muško koje bi lupilo šakom o stol uz protest da je na programu životno važna utakmica između.... Gornje i Donje Bistre recimo... Bože, ovo nije bila molitva! Ne treba mi takav snob!

Šta da joj uopće odgovorim? Eci- peci-pec-ti-si-mal... Ma daaaaaaaj, pa ne može bit´ baš tol´ko loše!

OK. Vidimo se!

MESSAGE SENT!

Koliko je moja pretpostavka bila kriva shvatila sam već pri dolasku. Umjesto predviđenih šestoro, najednom nas je osmero! Odakle ovo dvoje, pitate se? I ja se pitam... Znam ih iz viđenja. Čine se simpatičnima... 

Sveti Niko svijetom šeta...

 Još nekoliko dana dijeli nas od blagdana Svetog Nikole. U doba konzumerističkog društva, koje i recesija jedva uspijeva poljuljati, većina nas sklona je razmišljati o darovima kojima ćemo obradovati najmilije pri tome zanemarujući simboliku, porijeklo i važnost dana uz koji se darivanje veže. Zato ću ja ovom simpatičnom svecu s radošću posvetiti post, a time možda i zadobiti malo više naklonosti dok bude prolazio pored moje kuće. :-)

Sveti Nikola rođen je u Demri, u Maloj Aziji.  Imućni roditelji doslovce su ga izmolili od Boga, budući da dugo nisu mogli imati djece. Međutim, ubrzo potom umiru i mali Nikola ostaje sam, povjeren na brigu stricu biskupu. Po školovanju za svećenika naslijedit će strica, a svoj imetak podijeliti siromasima.
Bio je veliki borac protiv nepravde pa je danas u skladu s time i zaštitnik krivo osuđenih, lopova pokajnika, zatvorenika, prostitutki... Navodno je tijekom života činio i čudesa.

No, kako je zapravo došlo do darivanja kakvo je danas uobičajeno u svijetu?
Legenda spominje oca triju kćeri koji je izgubio sav imetak. Kako je kćeri trebalo udati, a on nije imao miraza odlučio je trgovati njihovom ljepotom i mladošću. U strahu za vlastitu čast, djevojke se molitvom obratiše Bogu i nekim čudom za to sazna Nikola. Uzme vrećicu, napuni je novcem i navečer krišom kroz prozor ubaci u kuću. Otac djevojaka, vidjevši da ima dosta za miraz jedne od kćeri, odusta od svoje nakane. Zatim Nikola isto ponovi još jednom, za drugu kćer. Trećeg puta, otac se odluči sakriti i čekati da vidi tko ubacuje vrećice sa zlatnicima noću kroz prozor. No, Nikola je to primjetio i popeo se na dimnjak. Spustivši zlatnike usput je napunio čarape koje su se sušile kraj otvorena ognjišta i tako se uvriježio običaj o ostavljanju čizmica i  čarapica uoči noći ovoga sveca. Ipak, priča ima i drugi kraj prema kojem je otac primjetio da zlatnike kroz prozor ubacuje Nikola te vijest pronio okolo. Povezivanjem oba kraja ove zanimljive legende, vjerojatno je došlo do ostavljanja čizmica u prozoru.

Bon appétit...

 Photo 


MISAO DANA: 

"Očekivanje radosti također je radost."

                                                                (Njemačka poslovica)

Danijelin izlog...

Evo još jednog posta o knjigama. Sasvim neočekivanog! Danijela me izazvala da za nju izaberem knjigu koja će ju opustiti u ovo predblagdansko doba u onim komadićima odmora koje ukrade za sebe. Danijela je mama četvoro malih anđela. Veterinarska tehničarka. Nepopravljiva romantičarka. Vješta aranžerka s iskusnim okom za detalje. Naša draga blogerica... Samoj sebi je obećala da će pročitati barem jednu knjigu za blagdane. A na meni je da joj pomognem u tom izboru... Hmmmm... što izabrati? Krimić nikako ne! Nije mi za ovo blagdansko doba i vjerujem da uz sve obveze Danijela ima napetosti u svakodnevici i previše... Treba joj nešto lagano. Opuštajuće... Dovoljno romantično da pokrene sanjarenje i istovremeno dovoljno realno da po završetku ne ostavi okus mlake limunade.
Draga Danijela, kako mi je otežavajuća okolnost što ne znam što si pročitala, a što ne, i kakav stil pisanja ti zapravo odgovara, vodila sam se osobnim dojmom koji su pojedine knjige na mene ostavile, neovisno o vremenu čitanja koje me od njih dijeli, a istovremeno uvažavajući i razlike u stilu pisanja koje među njima postoje. Romantičarko nepopravljiva, evo prijedloga!



1. Regine Deforges: PLAVI BICIKL

Ova knjiga ne može se nazvati novom, no lani je iznova doživjela procvat kada je za simboličnu cijenu prodavana uz jedan ženski tjednik. Iako kao dio trilogije ima dva dostojna nastavka, sama za sebe izvrsno je društvo za večernja opuštanja. Načinom pripovjedanja može se svrstati uz klasike poput Emme Bovary i Proustova "kolačića", no njezina junakinja sasvim je drugačijeg karaktera i sudbine. Lea je sedamnaestogodišnjakinja koja će odrasti kroz događaje obilježene njemačkom okupacijom njezine rodne Francuske. Dotadašnji život na vinogradarskom imanju ispreplest će se nizom čudnih likova i situacija, na silu oko nje pletući mrežu snalažljivosti, ženstvenosti, erotike i poneke intrige... Pa tko voli duga pripovijedanja u već spomenutom maniru, toplo mu preporučam ovu obiteljsku sagu.