Home green home...

Zmajice...

- Tko je? - govorio je pospani glas s druge strane portafona dok smo se nas dvije hihotale zapravo ničemu, sjedeći samo sat vremena ranije na autobusnoj stanici i čekajući osam sati kako bi probudile cimericu u neko pristojno vrijeme.
- Mi smo! Tuka je zaboravila ključ! - pravda se K. nevješto između dva štucaja
- Oprosti mila, al´ tko bi se sjetio? Znaš mene...
Sad se već hihoće i I. dok nerazbuđeno petlja trudeći se otvoriti nam ulazna vrata:
- Odite gore!
Ulazimo u velikom stilu u zgradu i dok u sunčano nedjeljno jutro normalni ljudi spavaju snom pravednika, nas dvije dobivamo neočekivan napad smjeha...
- E, stara... a onaj lik! Daj zabrij! - grohot
Nemam pojma koji lik, ali grohoćem se skup s njom dok se penjemo na daleki treći kat, Bogu hvala, ne baš useljene zgrade.
- Upadajte zmajice! - govori I. kroz smiješak stojeći kraj otvorenih vrata stana - Ja sam mislila da se cijela zgrada trese koliko se vas dvije smijete! I ja bih se smijala s vamaaaaa!!!
- I. sutra ćemo o tome, sad se fakat ne mrem sjetit! - odvažno i ozbiljno govori K. skidajući šal
- Zaboravila si od stepeništa do tu?! - pitam u čudu pa sve tri iznova prasnusmo u smijeh
- Daj odite spa´t! Pripite ste!!!
- Tko?! Mi?! -zavapismo u glas - I. ti još spavaš, ne vidiš dobro! Odi se umiti!

Lilly is back...

Nakon dugog vremena nepisanja, nekomentiranja... jednom riječju izbivanja, možda dugujem kratko objašnjenje. Barem kao uvod u povratak koji bi od danas stvarno trebao biti za stalno, jer bliži se i moj prvi blog - rođendan i već imam neke planove oko proslave istog! :-)