nedjelja, 10. srpnja 2011.

Rope bracelets...


Što s narukvicama koje više ne nosimo, jer nam se ne sviđaju, ogulile su se ili nam se čine tako jadnima da njima ne možemo podići niti jednu odjevnu kombinaciju? Uz malo truda i užeta možemo ih zakamuflirati i učiniti zanimljivim modnim detaljem u ove vruće, ljetne dane. Nježno će naglasiti preplanulu put i izvrsno se stopiti sa safari look-om. I premda je izvorna ideja ponešto drugačija, ja sam i ovog puta sve napravila po svome. Evo kako:

subota, 9. srpnja 2011.

Vesele djevojčice...



Ova simpatična nagrada stigla je od Anabele. Draga moja, iznimno si me razveselila! Zašto? Zbog samog izgleda nagrade, u kojoj sam na prvu prepoznala nas dvije... Konačno u radosnom izdanju, sa smiješkom na licu, mjehuriću ružičaste sapunice koja je jednopotezno oprala prašinu što je ostala za nama... S buketićem cvijeća iz mog vrta i originalnim rajfićem kog su izradile tvoje vješte ruke! Hvala ti!
Kako je ova djevojčica prilično znatiželjna, morala sam joj odgovoriti i na neka pitanja...

petak, 3. lipnja 2011.

Zmajice...

- Tko je? - govorio je pospani glas s druge strane portafona dok smo se nas dvije hihotale zapravo ničemu, sjedeći samo sat vremena ranije na autobusnoj stanici i čekajući osam sati kako bi probudile cimericu u neko pristojno vrijeme.
- Mi smo! Tuka je zaboravila ključ! - pravda se K. nevješto između dva štucaja
- Oprosti mila, al´ tko bi se sjetio? Znaš mene...
Sad se već hihoće i I. dok nerazbuđeno petlja trudeći se otvoriti nam ulazna vrata:
- Odite gore!
Ulazimo u velikom stilu u zgradu i dok u sunčano nedjeljno jutro normalni ljudi spavaju snom pravednika, nas dvije dobivamo neočekivan napad smjeha...
- E, stara... a onaj lik! Daj zabrij! - grohot
Nemam pojma koji lik, ali grohoćem se skup s njom dok se penjemo na daleki treći kat, Bogu hvala, ne baš useljene zgrade.
- Upadajte zmajice! - govori I. kroz smiješak stojeći kraj otvorenih vrata stana - Ja sam mislila da se cijela zgrada trese koliko se vas dvije smijete! I ja bih se smijala s vamaaaaa!!!
- I. sutra ćemo o tome, sad se fakat ne mrem sjetit! - odvažno i ozbiljno govori K. skidajući šal
- Zaboravila si od stepeništa do tu?! - pitam u čudu pa sve tri iznova prasnusmo u smijeh
- Daj odite spa´t! Pripite ste!!!
- Tko?! Mi?! -zavapismo u glas - I. ti još spavaš, ne vidiš dobro! Odi se umiti!

četvrtak, 2. lipnja 2011.

Lilly is back...


Nakon dugog vremena nepisanja, nekomentiranja... jednom riječju izbivanja, možda dugujem kratko objašnjenje. Barem kao uvod u povratak koji bi od danas stvarno trebao biti za stalno, jer bliži se i moj prvi blog - rođendan i već imam neke planove oko proslave istog! :-)

subota, 28. svibnja 2011.

Fotografija mjeseca...



MISAO DANA:
"Psi nisu naš cijeli život, ali čine naše živote cjelovitijim."
                                                                             (Roger Caras)

ponedjeljak, 16. svibnja 2011.

Trezor...

Nicka simpatiziram još od trena kada me prvi klik odveo do njegova bloga. Iskren, modno osviješten i emotivan kakav jest, ugodno me iznenadio mailom raskošna sadržaja, jer ne samo da je to bio, čini mi se, prvi ozbiljan mail koji sam od njega primila, već sam imala čast donijeti svoj ženski sud o ovoj, uvjerit ćete se, zavidno ispričanoj priči. Priči o nakitu koja počinje na Korčuli...


četvrtak, 21. travnja 2011.

Zatrpani sandučić...

Nije me dugo bilo... No neću vas zamarati s razlozima i objašnjenjima. Vratila sam se, a to je ipak najbitnije, zar ne? :-) I sad dok pišem ovaj post, glavom mi leti misao kako bi ovaj blog možda mogao nositi sasvim drugačiji naslov, jer gotovo da od dana kad sam ga počela pisati, nije bilo mjeseca u kojem nisam primila barem jednu nagradu. Ili sam ipak u krivu, i anđeli i čarobni prah su ti koji sa svakim klikom nose sreću... Kako god, još jedan post o nagradama je pred vama!

Jadranka, naš dobri duhić, obradovala me darom još prošlog tjedna. Svašta nešto lijepog se skrivalo u paketiću! Osobno me najviše obradovala maskica koju možete vidjeti na slici, no kako sam između ostalog  dobila i hrpu lijepih salveta, sada je to s onima ranije dobivenima već prava mala kolekcija koja jedva čeka da je se načne! Jadranka, draga, hvala ti!


petak, 8. travnja 2011.

Sandy´s challenge #3...

Prije mjesec dana, igrom slučaja, nabasala sam na blog simpatične Singapurke Sandy koja je baš tog dana organizirala svoj, treći u nizu, challenge. Pozvani da se prijave bili su svi s nekim ručnim radom koji je sadržavao bilo koji od elemenata koje je zadala, inspirirane fotografijom torte koju ste mogli tijekom posljednjih mjesec dana vidjeti na mojem blogu. Kako se u trenu kad je post objavljen još nitko nije prijavio, a mene su boje podsjetile na kućicu za ptice koju sam izradila od čizme, odlučila sam se bez imalo premišljanja prijaviti! I nadati se da se možda baš meni osmjehuje nagrada hrpice lijepih papira s kojim će do izražaja doći moje, sve veće, zanimanje za origami, budući da s istim muku mučim i nemam ga gdje kupiti. Na kraju su se moje nade pretvorile u stvarnost i čizmica je slavodobitno odnijela pobjedu, ostavljajući za sobom nemali broj predivnih radova sa svih strana svijeta! Ne samo da sam iznenađena, nego i počašćena lijepim komentarima kako Sandy tako i Brittny, sutkinje koja je moj rad izabrala kao najbolji. Eh, da Sandy zna da kućica ima stanare koji me uveseljavaju pjesmom u ove proljetne dane, vjerojatno bi se još i više radovala :-). Dok čekam da stignu papiri i smišljam što bih s njima, završit ću ovaj, pomalo hvalisavi, post podsjećajući vas na kućicu iz davno napisanog posta, i proslijediti vam ponosno link koji je izazvao golemo veselje!


Puse od Lilly... i ptičica! :-)

MISAO DANA:
"Naučio sam da ne moraš biti prvi da bi pobijedio."
                                                                       (Kim Zmeskal)

utorak, 5. travnja 2011.

         RULES FOR BEING HUMAN


1. You will receive a body. You make like it or hate it, but it will be yours for the entire period this time around.

2. You will learn lessons. You are enrolled in a full-time informal school called life. Each day in this school you will have the opportunity to learn lessons. You may like the lessons or think them irrelevant and stupid. 

3. There are no mistakes, only lessons. Growth is a process of trial and error, experimentation. The "failed" experiments are as much a part of the process as the experyments that ultimatly "work".

4. A lesson is repeated until learned. A lesson will be presented to you in various forms until you have learned it. When you have learned it, you can then go on to the next lesson. 

5. Learning lessons does not end. There is no part of life that does not contain its lessons. If you are alive there is lessons to be learned. 

6. "There" is no better then "here". When your "there" has become a "here", you will simply obtain another "there" that will, again, better then "here". 

7. Others are merely mirrors of you. You canot love or hate something about another person unless it reflects to you something you love about love or hate about yourself.

8. What you make of your life is up to you. You have all the tools and resources you need. What you do with them is up to you. The choice is yours. 

9. The answer lies inside you. The answers to life´s questions lie inside you. All you need to do is look, listen and trust. 

10. You will forget all this. 


Anonymous
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...