Moja ljubav prema knjigama tinja još od djetinjstva. S godinama se preko slikovnica došlo do lektire, a potom i ozbiljnije literature. Danas je to prava mala kućna biblioteka i vječno pitanje : "a kamo ću sa svim tim knjigama?". Ne, ne radi se o strahu da će mi zauzeti previše životnog prostora, već da će isti postati premalen da bi ih sve primio u zagrljaj. No, svaka knjiga i dalje je dobrodošla. Zato sam s radošću otvorila paketić osvojen u jednoj nagradnoj igri, u kojem se sramežljivo skrivala "Slast na dnu pite".
Radnja:
Engleska 50-ih godina prošlog stoljeća. Flavia de Luce jedanaestogodišnja je djevojčica koja voli kemiju, eksperimente, a posebno otrove. Dosadnjikav život uz dvije uštogljene sestre i oca promijenit će mrtvi neznanac nađen u vriježi krastavaca njihova imanja. Oboružana radoznalošću, dječačkim nestašlukom i za svoju dob zavidnim znanjem, Flavia sama počinje istraživati slučaj.
Alan Bradley pisac je uglavnom dječjih knjiga. To se osjeti i u ovom romanu koji se ne svrstava u dječju književnost. Iako počinje obećavajuće i sama ideja i više je nego dobra, meni osobno roman je nekako mlak. Nema napetosti, iščekivanja ni svega što čini dobar krimić. Baš naprotiv, već na polovici knjige shvatite tko tu koga i zašto i onda nekako čitate reda radi. Način pisanja je prejednostavan za jednog prekaljenog knjigoljupca poput mene, živost dijaloga gotovo nikakva, pomalo preslužbena, čak i očekivana. S obzirom da je knjiga dugo bila na top ljestvicama najčitanijih knjiga, dobila nagradu "Dagger Award" za najbolji kriminalistički roman i između ostalog i brojne druge, jednostavno sam od nje više očekivala. Očekivala sam više i zbog cijene koja je pomalo previsoka s obzirom da se radi o mekom uvezu iako sam knjigu dobila. Ali to valjda tako ide s razvikanim knjigama, jer nije ovo prvo razočarenje u mom slučaju. Flavia je simpatična sve do trenutka kad postaje naporna i počne ići na živce jer je "svakom loncu poklopac". Čitajući sam stekla naviku da iz svake knjige nešto ponesem sa sobom dalje u život, zapišem ono lijepo na što naiđem, naučim nešto novo. S ovom knjigom to nisam mogla. Razlog? Možda zato jer nije primjerena mojoj dobi. Primjerenija je tinejdžerima nego odrasloj čitalačkoj publici. S obzirom da nema kićenost teksta ni zavidnu interpretaciju rado bih voljela vidjetu ekranizaciju iste, jer mislim da bi to bio pun pogodak! Ponavljam, ideja je izvrsna, samo mlako iznesena. Ali za mlađu populaciju koja tek uranja u svijet knjiga zapravo je i više nego zanimljivo štivo. Još ako vam kemija lošije ide... ovo je prava knjiga za vas!
MISAO DANA:
"Toliko je malih stvari kojima svom djetetu možete otvoriti svijet. Ljubav prema knjigama najbolja je od svih."(Jacqueline Kennedy Onassis)
Nema komentara:
Objavi komentar