Doba Šive...

"Ti ćeš biti zvijezda koja će ponovno stvoriti moj svemir, svjetlo koje mi je obećano prije toliko mnogo godina. Čim naučiš voljeti, ja ću biti ona koju ćeš voljeti najviše."

Čitati bilješku o piscu, nekako i nije moj običaj, jer uvijek priliku pružam djelu, a ne onomu tko stoji iza pera. Zato sam, gotovo čitavu trećinu ovoga romana bila u uvjerenju da ga je napisala žena. Pa, premda je Manil muškarac, pišući u ženskom licu, snagu majčinske ljubavi, emotivnih previranja i ženske nesigurnosti dočarao je na uistinu divljenja vrijedan način. Stvorivši tako epsku priču koja je u konačnici uvrštena na listu najboljih romana desetljeća za nama.

Sažetak:
Pedesetih godina prošloga stoljeća, Indija se nalazi  na raskrižju tradicije i iskoraka u moderno doba, dok istovremeno netrepeljivost između hindusa i muslimana prati i ona među hindusima samima. Meera, mlada žena na pragu života, pričajući svoju životnu priču, oslikava položaj žene svoga mjesta i vremena, boreći se do posljednje stranice za ono za što je oduvijek bila zakinuta - ljubav. 


Manil Suri, približavajući čitatelju ondašnji indijski poredak, nije zakoračio u novo i nepoznato. Dapače, brojne mahom književnice smjestile su svoje ljubavne priče u političke prekretnice ove zemlje, dodajući im time snagu i vrijednost. Ipak, ni jedna nije uspjela postići savršenu simbiozu. Manil je uspio. I iznova učvrstio moje uvjerenje da žensko pero nikada ne ostavlja tako senzualan trag kao ono kojim piše muškarac.

Gledano iz današnje perspektive, Meeru bi se moglo okarakterizirati i kao slabu. Naizgled samo. Živeći u sjeni starije i mnogo ljepše sestre, rastrzanoj između tradicionalnim okvirima ukalupljene majke i oca modernijih svjetonazora, te u konačnici muža kojemu je drugi izbor, Meera neprestance traga za nedokučivom pripadnošću bilo kamo. Prešutno tolerirajući manipulaciju sviju, svoje utočište naći će u djetetu prema kojem će i sama postati pomalo manipulativna, nehotice preslikavajući tradicionalnu priču o Šivi u svoj vlastiti život...

Doba Šive drugi je u nizu Surievih romana. Nakon objave romana Smrt Višnua i već spomenutog, Manil je stekao visok ugled u književnim krugovima i među publikom koja traži još. I dok revno popunjava stranice svojeg trećeg po redu romana, a o naslovima koji će u sebi nositi ime nekog od božanstava uvelike se nagađa, nedoumica koje nas je razriješio jest ona da će nakon četvrtoga stati.

Na početku sam rekla da mi je bilješka o piscu sporedna stvar. No ovaj, inače doktor matematike, na kraju me ipak uspio zaintrigirati. Osebujan poput romana koje piše, Manil u slobodno vrijeme kuha, pleše, crta, zabavlja svoje studente, a i redovito komunicira sa svojim obožavateljima na jednoj od društvenih mreža. Tu sam, dakako, ugrabila priliku da neobavezno proćaskam s ovim pristupačnim i šarmantnim Indijcem, obećavši mu na kraju da ću naučiti pripremati chapattie. Ako nađeš dobar recept, molim te proslijedi mi ga, jer od sve hrane, jedino mi oni nikad ne ispadnu dobro - odgovorio je. Možda bi onda stvarno bilo vrijeme da, u iščekivanju trećeg romana, krenem otkrivati tajne indijske kuhinje...

Više o svemu možete pročitati na službenoj stranici, i usput poslušati prvo poglavlje ovog romana iz usta samog književnika.

MISAO DANA:

"Majčina ljubav je blaženstvo, ona umiruje, nju ne moramo steći niti zaslužiti."

                                                                                                   (Eric Fromm)