Čitati bilješku o piscu, nekako i nije moj običaj, jer uvijek priliku pružam djelu, a ne onomu tko stoji iza pera. Zato sam, gotovo čitavu trećinu ovoga romana bila u uvjerenju da ga je napisala žena. Pa, premda je Manil muškarac, pišući u ženskom licu, snagu majčinske ljubavi, emotivnih previranja i ženske nesigurnosti dočarao je na uistinu divljenja vrijedan način. Stvorivši tako epsku priču koja je u konačnici uvrštena na listu najboljih romana desetljeća za nama.
Sažetak:
Pedesetih godina prošloga stoljeća, Indija se nalazi na raskrižju tradicije i iskoraka u moderno doba, dok istovremeno netrepeljivost između hindusa i muslimana prati i ona među hindusima samima. Meera, mlada žena na pragu života, pričajući svoju životnu priču, oslikava položaj žene svoga mjesta i vremena, boreći se do posljednje stranice za ono za što je oduvijek bila zakinuta - ljubav.
Manil Suri, približavajući čitatelju ondašnji indijski poredak, nije zakoračio u novo i nepoznato. Dapače, brojne mahom književnice smjestile su svoje ljubavne priče u političke prekretnice ove zemlje, dodajući im time snagu i vrijednost. Ipak, ni jedna nije uspjela postići savršenu simbiozu. Manil je uspio. I iznova učvrstio moje uvjerenje da žensko pero nikada ne ostavlja tako senzualan trag kao ono kojim piše muškarac.
