"Rođena sam u zemlji rastrganoj građanskim ratom, a odrasla na kontinentu koji je manje poznat po dobrom, a više po svemu što je pošlo po zlu."
Radnja:
U dva dijela ovog autobiografskog romana - Moje djetinjstvo i Moja sloboda - Ayan Hirsi Ali upoznaje nas sa životom u četiri različite diktature, klanovskim zajednicama i položajem žena u strogoj muslimanskoj obitelji. Kao 22-ogodišnjakinja traži azil u Nizozemskoj te marljivo učeći i radeći postaje članicom nizozemskog parlamenta. Snimivši kratki dokumentarac Pokornost, na sebe navlači bijes islamističkih organizacija što u konačnici dovodi do okrutnog ubojstva njezina suradnika na filmu, a ona postaje sljedeća meta. Danas živi i radi u SAD-u. I dalje je u opasnosti.
Ugledavši svjetlo dana, Nevjernica je ne samo podigla prašinu, već postala uzrokom oštrih polemika te mahom pokupila kritike kojima se osuđuje, rekla bih, Islam u cjelini. Unatoč tome što nisam kritičar moj skromni dojam nešto je drugačijeg prizvuka. Ovaj roman jest teško štivo, no ne mislim da je Ayaan njime željela postići masovnu osudu vjere koju je sama napustila, jer spomenula je i niz drugih problema kroz koje prolaze ne samo žene, nego općenito ljudi na njezinu kontinentu. Uhvativši se za vjeru kao za slamku, kritika kao da je zaboravila na neimaštinu, bolest, rat... na ono što se događalo pred očima UN-a i cijelog svijeta, a o čemu spisateljica također hrabro progovara. Svojom pričom ne samo da javno proziva sve nas, već upućuje i apel da se nešto poduzme i promijeni. Zato smatram da je pozvati se isključivo na vjeru samo loše opravdanje. Da, ona jest lajtmotiv, no bilo bi pomalo bedasto misliti da je biti žena muslimana u Somaliji i primjerice Turskoj sasvim ista stvar. Hoću reći, velik dio ove knjige kultura je jednog podneblja, i iako nasilje ne može nikad biti opravdanje, mjenjati nešto takvo Sizifov je posao čega je svjesna i sama Ayaan.
Čitajući ovu životnu priču, sama nisam stekla predrasude pa stoga ni nemam potrebu osuđivati nikoga. Možda netko od vas misli drugačije i stekao je potpuno drugi dojam. I to je u redu. No, znatiželjna sam duha pa sam puno prije ove knjige, a nakon obrađivanja šerijatskog prava na fakultetu, pročitala Kur´an. Da, katolkinja sam. I ne, ne mislim da će se "moj Bog" ljutiti na mene. A sumnjam da će i "vaš". Mogu samo reći da mediji prečesto stvari vade iz konteksta i prašinu dižu ni oko čega. No, to ste znali i sami. Zato je za mene ovaj roman bio putovanje. Priznajem, pomalo potresno. No, otvorilo je vrata u neki sasvim drugi svijet i ukazalo da puno toga uzimamo zdravo za gotovo, od običnog kontejnera, preko semafora do javne rasvjete.
Ako još niste, pročitajte Nevjernicu jer će vas iznova podsjetiti da cijenite i čuvate ono što imate, ma kako vam se to prirodno činilo. A onog trena kad zatvorite posljednju stranicu bit ćete zahvalni što ste pod komadićem neba pod kojim ste, sa željom, pomalo i molitvom, da tamo negdje i nekom drugom, jednog dana zasja sunce.
MISAO DANA:
"Činimo već dosta zla samim time što ne činimo ništa dobrog"(Njemačka poslovica)
Odličan post, uživala sam!
OdgovoriIzbrišiTopli pozdrav s mora.
Jako poticajna knjiga, čitala sam ju u jednom dahu! Petica za izbor, PUSA.
OdgovoriIzbrišiNisam pročitala knjigu ali sam ju zamijetila u knjižarama. Vjerujem da ću ju jednog dana i uzeti u ruke. Hvala ti na odličnom osvrtu. Zaista teška tema ali mislim da je treba pročitati. Čitajući tvoj post pomislila sam da zaista možemo biti sretni da smo tu gdje jesmo. Što ipak ne znači da treba zažmiriti na patnje drugih. Ali koja je granica iza koje se treba umiješati? Lijep pozdrav, Sandra Z.
OdgovoriIzbrišiHvala vam drage moje! :) Točno to Sandra-koja je granica iza koje se treba umiješati...
OdgovoriIzbrišiUvijek se iznenadim kako mi se često dogodi da odlučim (ili razmišljam o tome) nešto pročitati, i onda na to počnem nalijetati posvuda :D hvala na ovome, baš si me zaintrigirala :)
OdgovoriIzbriši