Studentska balada...

Prvo da se zahvalim Anonimno-j/-m na posjećivanju bloga. Jer čini se da ovo ipak netko čita. Ili je možda Balašević taj koji otvara sva vrata? Možda ne sva, ali popriličan broj...Kako god.

U blagoj sam stisci s vremenom jer mi se ispitni rokovi opasno bliže. Za moj pojam i preopasno. A vremena je malo. Doduše, vremena nikad nije dovoljno ako ste odlučili postati pravnikom. Uvijek bi se mogla iskopati još koja pravna praznina i proučiti dodatan komentar zakona. Nabrijana na učenje i nervozna zbog istog iskoristit ću ovdje priliku da se obračunam sa svim onima koji pravo smatraju štreberajom. A ne, dragi moji...Grdno se varate. Možda vas razuvjerim ako kažem da će vam s vremena na vrijeme dobro doći zemljopisni atlas, ravnalo (doduše, i indeks može dobro poslužiti), digitron, i prečesto genijalan um. Oooo, da... Svima ove godine upisanim studentima želim svu sreću. Trebat će im. Jednako kao upornost, uvjerljivost i samopouzdanje. Nadam se da su se upisali zato jer ih zanima i vole pravo. U protivnom neće opstati. Ne na ovom fakultetu.

Zašto pišem sve ovo? Naime, ove novije generacije, osobito djevojčica, najčešće se upisuju ponukane serijama poput Ally McBeal, Stark-a i sličnim američkim sapunjarama. Tako sam imala priliku čuti da se jedna gospodična upisuje jer "ti s pravom u biti ne moraš ništa raditi. Digneš se u podne, nalarfaš, odeš do frizera, malo svratiš do ureda da vidiš šta ima i ideš doma". Impresivno razmišljanje buduće studentice! Nisam imala srca reći da se dizanjem u podne i sjedenjem kod frizera teško dolazi do diplome, a kamoli ureda. A i bila sam previše zapanjena onim što je rekla. Jer ne sjećam se kad sam zadnji put bila kod frizera. Stvarno, kada?! Dižem se doduše u podne, nekad i kasnije, ali čitavu noć dok drugi spavaju blaženim snom prikovana sam za knjigu. Puno knjiga...I čak i sad dok ovo pišem me streljaju pogledom i viču "odi uči!". Tješi me što je sve to već lagano pri kraju...Iako je teško održati motivaciju gledajući i suočavajući se s nepravdom svaki dan. Često se zapitam ima li smisla sve to? Jer svijet ne možemo promijeniti. Samo vlastiti pogled na njega. Ali opet...Pruži li mi stečeno znanje priliku da pomognem samo jednoj jedinoj osobi već sam učinila jako puno. Slično kao i u životu samom. Zato dragi moji, držite mi fige da s uspjehom to privedem kraju. Možda se iza ovih redaka skriva baš vaša buduća odvjetnica. Možda...

Ništa ne zvuči tako dobro kao udarac žiga u indeks! Sretno svima na rokovima! :-)


MISAO DANA:

"Padni sedam puta, ustani osam!"

                                                            (Japanska poslovica)