utorak, 7. veljače 2012.

Cupid... where are you?...


Ooook... dakle sad već trebam zauzeti visoki stupanj pripravnosti kojim ću osigurati ignoriranje izrugivanja plišanih srca, fino upakiranih pralina, ružica i ostatka konzumeristički-ulizivačke ekipe pred kojom naprosto morate pokleknuti ukoliko želite boljoj polovici dati do znanja da ju volite. Mislim, voljela bih tako i ja svoju, ali je činjenica da je nemam. Ne samo zato jer se nikad niti nisam smatrala nepotpunom nego jer je zaista - nema...

Ako ste me ovog trena krenuli sažalijevati, momentno odustanite od toga! Isto vrijedi i u slučaju da mi nekim čudom zavidite što sam pošteđena mozganja što, gdje, kako; ma koliko se trudili nešto se potrošiti mora. Jer osim ovog prvobitnog smisla da se u godini bar na jedan dan naočigled vole i oni koji možda ostalih 364 dana jedno na drugo odapinju otrovne strelice, Valentinovo je uvijek razlog za diskusiju između pristaša i protivnika istog. Vezani su uglavnom za iskazivanje ljubavi, što zato što nešto žele dati ili u iskrenijem i manje lijepom slučaju - dobiti. U ovoj drugoj skupini, s mrgudnim solo igračima trebala bih biti ja. Ali... da vam iskrena budem, unatoč tomu što ljubakanje i stiskanje klinaca na klupicama već dulje vrijeme doživljavam kao provokaciju, što mi s vremena na vrijeme na display-u nedostaje ime nekog zbog kog ću dobiti aritmiju pa zabunom prekinuti poziv, što nemam s kime ispreplesti prste... ne mogu se naljutiti na Valentinovo. Dapače, sada pomalo s nostalgijom gledam na njega, prisjećajući se svih onih koje sam nekada slavila i na koje me i danas podsjeća kolekcija knjiga Cecelie Ahern koju sam, zahvaljujući tome danu, skupila; crvene čestitke među kojima se jedna, u množini potpisana sa Dobri Ja i Zločesti Ja, posebno ističe (pa tko bi s ružičastim naočalama na nosu tada uopće pridao pažnju ovome?!) i pufasto srce prenamijenjeno za discipliniranje pauka u najudaljenijim kutovima. Buketiće ruža, obožavanih tulipana, tropskog cvijeća... da ne spominjem.  Jesu li darivani  proporcionalno ljubavi ili osjećaju krivnje supotpisnika sulude čestitke, sada je teško reći... Svrhu su, u svakom slučaju, ispunjavali.

Da ne bi bilo zabune, ne treba mi bivša ljubav, dosadnjikava Cecelia, dvosmislena čestitka, niti raritetna orhideja koja će u konačnici završiti u smeću... Sve se ionako pretvori u drage ili manje drage uspomene koje su nas, bez obzira na prefiks koji nose, gradile u ovo što smo danas... Zajedno s onima s kojima smo ih stvarali. A to je više nego dobra nit vodilja za preživjeti ove dane.
Zato... popustite tom kičastom srcu, kupite ružu, napravite slasticu... Stisnite nekog u zagrljaj, udijelite mu poljubac ili pokažite znak pažnje na bilo koji način, bivajući istovremeno zahvalni što ste nešto takvog uopće u mogućnosti učiniti...
A ja? Nezaljubljena ja ću sve zaljubljene na svoj način nastojati pratiti. Kako? Pa... za početak se idem počastiti onim pralinama koje me danima vrebaju iz izloga i... lukovicom zumbula. Dok nikne, možda se i Kupidon probudi iz zimskog sna, a tada... Tada je sve moguće! :)


MISAO DANA:
"Ljubav ne postoji zato da nas usreći. Ja vjerujem da postoji zato da nam pokaže koliko možemo izdržati."
                                                                                                                       (H. Hesse)



 

Broj komentara: 25:

  1. Draga moja neki od nas koji imaju svog cupida, kao da ga i nemaju. To vjerojatno dođe s godinama. Zato nemoj tugovati već iskoristi to što dulje možeš. Pa ko će ti odabrati ljepši poklon nego ti sama.

    OdgovoriIzbriši
  2. Znaš, ovo slavljenje Valentinova novija je, sasvim malograđansko - konzumeristička izmišljotina. Nekada nismo ništa takvo slavili, a nismo se voljeli ništa manje. Iz iskustva znam da prava ljubav ne treba darove.

    OdgovoriIzbriši
  3. Ajme, ranoranilice, ovo si tako divno izrekla od srca i rasteretila se da su mi suze zamalo krenule :). Uz mladenaštvo i te kako pristaju slomljena srca, ona su dio tog dinamičnog razdoblja života koja nas čine zrelijima, iskusnijima, samouvjerenijima. A kada sazriješ, svakako se usuđuješ izgovoriti istinu da ti nitko neće kupiti ljepši poklon nego ti sama. Uživaj i u nicanju zumbula, možda se uz njega zaista Kupidon probudi iz zimskog sna....a ako mu se ipak još spava, ubrzo će i tulipani, a tko još spava u travnju i svibnju :)? Puse

    OdgovoriIzbriši
  4. Predivan post. Slažem se da je ovo produkt zapadnjačkog društva (kao i skoro svi blagdani u smislu načina na koje se propagira slavlje istih). Ali da je lijepo podsjetiti se na nekoga tko je pokraj tebe, malo iskočiti iz kolotečine-jest. Samo zašto to treba biti baš na taj dan? Zar ne bi bilo lijepo da to napravimo češće ;)

    OdgovoriIzbriši
  5. Ja...ja ti dajem moje verse i note...i zagrljaje i stiskavce.Hoćeš još?

    Jubin

    OdgovoriIzbriši
  6. U vezi sam preko 7 godina i najgore je kad shvatiš da, unatoč svim silama i otporia, protiv nekih stvari ne možeš. Nešto postane rutina, nešto više ne daje tolika uzbuđenja.. No rodi se nešto drugo, kad je pogled na voljenu osobu dovoljan da se zna na što ta osoba misli ili da znaš da bi dao sve za onoga koga voliš. Ljubav će naići, svako na ovom svijetu ima nekoga namijenjenog sebi, a do tad uživaj u prednostima samačkog života - prepusti se sebi!

    OdgovoriIzbriši
  7. dakle ja bih bez izmjene bilo kojeg zareza,crtice ili točke potpisala ovaj tekst:)......
    čak i onaj dio o pralinama koje btw nemam i sad htjela ili ne moram ići u trgovinu:))....
    pusa:)...

    OdgovoriIzbriši
  8. Ovo je tako zreo, iskren ali i dalje vedar tekst, vrlo intimna a opet neopterećavajuća ispovijest. S jedne strane mi nije jasno što si single, jer tako divna nemoguće da ostaješ neprimijećena a s druge strane shvatam da je rijetko ko toliko poseban da tebi takvoj ostane zanimljiv na duže vrijeme. Ali sve dođe na svoje, i tebe će Kupid pronaći :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala, draga moja na komplimentima! Blush, blush! :)**

      Izbriši
  9. bravo, ne bojim se ja za tebe ;-D
    zbilja krasan tekst... i fotka ;-)

    OdgovoriIzbriši
  10. Drage moje, slažem se sa svakom od vas, ali ne bih ja bila ja da se nisam obračunala s ovom tematikom na svoj omiljeni način - pisanjem! :D Baš sam si divne darove danas priuštila i sad vam svima šaljem srca!!!! ♥ ♥ ♥ ♥ ♥

    OdgovoriIzbriši
  11. Nas dvije smo danas pisale o istoj temi. :)
    Predivan post, uživala sam čitajući kao i sve što ti napišeš!

    Puse! :)

    OdgovoriIzbriši
  12. Uvek se oduševim tvojim pisanjem.
    Savršeno.
    Ne znam šta misle ti muški, možda te nisu vredni?
    Počasti ti sebe, jer sebe najviše trebaš voleti, to ti je vernost doživotna, ali drži oči i srce otvorenim.
    I ne pada mi na pamet da te žalim,čak ti i zavidim, jer ti se imaš čemu nadati.

    OdgovoriIzbriši
  13. Neka si mi svoj blog preporučila...sviđa mi se. :D

    Ja sam cura kojs jedva čeka 14-ti februar. Počinje liga prvaka. :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Baš mi je drago! Dobrodošla! ;)

      Ooooo, pa ti si neka opasna... :D

      Izbriši
  14. Evo me opet-ja sam duboko razočarana! Ljubav je pokretač, inspiracija i razlog da se probudim ali prema kome? Kakva ljubav?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Iskrena, mislim da je to dovoljno... Prema sebi prvo, to je preduvjet da bismo uopće mogli voljeti nekog drugoga, ne? A ja znam da je u tebi ima dovoljno, jer da nije tako čijim stvarčicama bih se ja divila? U njih si utkala baš - ljubav! :)

      Izbriši
  15. ma gle, ja ti imam tu "bolju polovicu" i na kraju ispada da si najbolje poklone poklonim sama svojoj sebi.
    a, i, uostalom, nakon svih tih godina došla sam do zaključka da je najvažnije voljeti samu sebe. dobro je imati nekoga svoga iz paktičnih razloga, ali kad si imaš sebe, dobro je. a i ti si na dobrom putu.
    hmmm... jel netko uopće shvatio što sam htjela reči? malo sam se zanjela.

    OdgovoriIzbriši
  16. Je, je...kako ne! Al ne mogu se ne sjetiti lanjske ljetnje oluje i ruža na sudoperu! :D I sitno je bitno... :))*

    OdgovoriIzbriši

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...