Nije me strah...

 

Na ovaj post inspirirala me Eda. Zašto Eda? Zato jer je spomenuvši da dijelimo ljubav prema francuskom filmu, dodala da ona jako voli i talijanski. Pa nije baš da ga ja ne volim, ali malo je onih koji su me ostavili da otvorenih usta i raskolačenih očiju zjapim nad porcijom kokica. Ovo je jedan od takvih filmova; i ne samo talijanskih nego uopće od svih koje sam pogledala. Eda, ovaj post je posvećen tebi! :-)

Radnja:
Godina je 1978. Jug Italije. U malom selu skupina djece sparne, ljetne dane provodi igrajući se u poljima žita i istražujući napuštenu farmu. Jedan od dječaka, Michele, otkrit će tajnu koja će ga sablazniti. No, vrag mu neće dati mira, te će se ponovno vratiti. Suočivši se sa strahom, Michele će poduzeti sve kako bi ova priča imala sretan kraj...

Priznajem, malo je pokvareno od mene što sam odlučila pisati o filmu, a onda iznijeti ovako šturu radnju ne rekavši zapravo  ništa. :-) Ako kažem, onda bih vam mogla pokvariti dojam. A bilo bi šteta da se ne uplašite onako kako sam se sama i ne strepite nervozno grickajući nokte...


 Snimljen 2003. prema istoimenom romanu Niccola Ammatinia, Io non ho paura svrstava se u skupinu  filmova koji se ne zaboravljaju tako lako.
Za mene je poseban i po tome jer je prvi koji mi je razjasnio smisao nagrade za najbolju fotografiju i nametnuo pitanje u čije ruke takve nagrade inače odlaze.
Svaka scena ovdje je pravo malo remek djelo i ne sjećam se kada me ijedan od pogledanih filmova po tom pitanju toliko oduševio. Ovdje će vam to prvo upasti u oko!

Težište je osim na scene stavljeno i na glazbenu kulisu koja će poticati živahnost intelekta do pred kraj filma, jer tek tada dijalog dobiva na snazi. Do tada je sve u gestama i mimici lica većinom djece koja su posao odradila, malo je reći, sjajno!

Šokantna, neizvjesna i neočekivana, ova priča će vas pozvati da i sami prespitate svoje vrijednosti i probudite u sebi uspavanog Michelea. Eventualni strah i zebnju isprat će suza radosnica koja je, neminovno, točka na -i- ove filmske uspješnice. I pitanje - odlikuju li se potrebnom voljom i hrabrošću u ovom surovom svijetu samo iskrena dječja srca?

Fotografije preuzete ovdje. 

MISAO DANA:

"Morate znati kako sačuvati svježinu i nevinost koju dijete posjeduje kada pristupa stvarima. Morate ostati dijete cijeli život, a opet biti osoba koja svoju energiju crpi iz ovozemaljskih stvari."

                                                                                                                 (Henri Matisse)