Oda novom životu...

       Baš mi je nekako gušt pisati u sitne sate. U pauzi od učenja, uz cigaretu, čaj i pokoji mamin keksić da zavaram glad. Sad bi trebala uslijediti i zahvala svim dragim posjetiteljicama i komentatoricama mog bloga. Hvala drage moje! Bit će mi drago družiti se s vama. U tome i jest poanta, zar ne? A ti Lady A... Da, da baš ti! Hvala ti što si mi posvetila post. Zaista si me ganula i svi ovi komentari, sljedbenice i drugi klikovi samo su tvoja zasluga. Hvala ti od srca! :-) No, da ne budem samodopadna pa čitav post posvetim hvalospjevima vlastitu blogu nastavit ću pisati o onom što mi je prvobitno i bila namjera.

Dakle!
Sutra me očekuje posjet novorođenčetu. O, Bože! Sve bliske prijateljice već su uplovile u bračne vode i njišu kolijevke... Zar ću ostati stara cura? - pitam se u ovaj sitni sat... Dobro u dugoj sam vezi, ni premlada ni prestara, no da me dragi sad i odluči isprositi najvjerojatnije bih ga odbila i rekla da nije normalan, da nije vrijeme, da trebam diplomirati... Ili ipak... Ah, sa mnom se nikad ne zna! A spontanost nije u riječniku samo zato da bi se popunio redak, šta ne? :) I evo, opet sam skrenula s teme! A cijelo vrijeme htjedoh pisati o daru za malog bebača, o uzdasima poput "oh kako je slatka...kako napreduje...kako mi se smiješi...". I što darovati?

Kad se sve, kao zaražene, krenu jedna za drugom udavati i na svijet donositi slatka mala stvorenja, ne možeš si priuštiti da svakoj kupiš istu stvar. Na kraju, ni spol uvijek nije isti. S druge strane, mora biti bar približno slično da se nitko ne uvrijedi i ne misli da su roze cipele sa satenskom mašnicom potvrda većeg prijateljstva od onih s običnom pertlom. Ah...dilema, dilema... Zato se ja uvijek odlučim za knjigu i neku neobičnu igračku. Kako neobičnu? Pa recimo da bi medvjedić bio previše običan. U poplavi svakojakih igračaka, uvijek se odlučim za devu, ljenjivca ili morskog psa bez zuba. Svi ionako dođu s medvjedićima, a to djeci brzo dosadi. Knjiga je prikladne tematike, ni pretanka ni predebela, no cijena mora biti na visini zadatka. Hvala Bogu na članstvu svima poznatog knjižnog kluba, popustima i susretljivosti jer teško bi to moj studentski džeparac podnio.

Uz te dvije stvari obično poklanjam i treću, meni nekako i najljepšu. U lijepu ramicu, koju sama doradim, na finoj podlozi krasopisom ispišem pjesmu meni tako dragu, posebnu i i više nego prikladnu za ispratiti novo malo biće u život. Eh, da sam bila revna pa to dokumentirala fotoaparatom sve bi vam bilo jasnije. No bez brige, kako je krenulo bit će još prilika za dokumentiranje. :-) Uglavnom, pjesmu je napisao Rudyard Kipling. Ako nemate pojma tko je to i mislite da sad prvi put čujete za njega, reći ću vam samo "Knjiga o džungli". Da, to je taj pisac. Pisao je i divnu poeziju. Pjesme su dostupne na internetu, a ima li koje tiskano izdanje kod nas, pojma nemam. Sramota za knjigoljupca kakav sam, al´ što ću kad ne znam. Igrom slučaja ili ne, Tatjana Divjak istoimenu pjesmu uvrstila je i u svoju najnoviju knjigu "Život nakon prekida veze" koju sam s radošću pročitala. Ne, ne treba mi lijek za slomljeno srce, nego iznimno cijenim Tatjanu i volim njezin rad. Hvala joj ovim putem i jer je pjesmu prevela na hrvatski i poštedjela me muka, jer s vremena na vrijeme kad se primim engleskog, u uvjerenju sam da sam u prošlom životu zacijelo bila Francuz. :) Da ne duljim više, pjesma se zove If, a ide ovako... 
                                            

                                                  AKO

Ako možeš sačuvati prisebnu glavu, kada svi oko tebe 
Gube svoju, i okrivljuju tebe za to,
Ako možeš vjerovati sebi, kada svi u tebe sumnjaju,
Pa i sam pridodavati njihovim sumnjama;
Ako možeš čekati a da ti ne dosadi čekanje,
Ili ako si prevaren, da sam ne varaš
Ili ako si omrznut, da sam ne mrziš,
A da pritom ne izgledaš predobar niti premudro zboriš;


Ako možeš sanjariti - a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako možeš smišljati - a da ti misao ne bude cilj;
Ako možeš suočiti se s Uspjehom i Neuspjehom
I smatrati te dvije varke kao da su potpuno iste;
Ako možeš podnijeti da istinu koju si izrekao
Izvrnu nitkovi kako bi od nje napravili zamku za budale,
Ili promatrati propast onoga čemu si posvetio sav život,
I da pogrbljen, s dotrajalim alatom nanovo to stvaraš:


Ako sve svoje pobjede možeš staviti na gomilu
I biti spreman izgubiti ih u jednom trenu,
I po gubitku početi opet iznova
A ne spomenuti taj gubitak ni jednim slovom;
Ako možeš prisiliti svoje srce, živce i tetive
Da te služe dugo, iako su istrošene,
I izdržati kada nema ničega više u tebi,
Osim Volje koja ti dovikuje: "Istraj!"


Ako možeš razgovarati s mnoštvom i ostati svoj,
Ili u društvu biti s vrednijima, ili manje vrijednima,
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu uvrijediti,
I svi na tebe uzmognu računati, ali ne previše;
Ako možeš ispuniti jednu minutu
onime što traje u trci od šezdeset sekundi,
Tvoja je Zemlja i sve na njoj što je,
I - iznad svega - bit ćeš Čovjek, sine moj.

                                                                  (Rudyard Kipling; prijevod Tatjana Divjak)


MISAO DANA:

 "Život je plamen koji dogorijeva, ali se nanovo rasplamsa svaki put kad se rodi dijete."

                                                                                          (George Bernard Shaw)