Želim...

 Budući da je ovo posljednji post u godini, onda imam potrebu da nešto u tom stilu i napiskaram u njemu. Pomalo je nevjerojatno kako dani brzo prolaze, zar ne? Baš kao i to što to uvijek shvatim dan prije ulaska u novu godinu. :-) Veselite li joj se? Vjerujem da će svatko od nas za sobom ostaviti neke neugodne situacije, ponijevši u budućnost samo ono lijepo i ispunjavajuće. Zapravo, voljela bih da je tako!

A što ću ponijeti ja? Činjenica jest da ne idem baš praznih ruku u 2011.... Sada bi naša neumorna Tatjana rekla nešto u stilu : "Naravno da ne ideš kad si sve moguće nagrade pokupila!" :-). I bila bi apsolutno u pravu! No, na stranu nagrade kojih je ove godine zaista bilo mnogo, što virtualnih, što onih pravih... (hvala još jednom svima koji su mi ih uručili!). Ono po čemu ću je ja pamtiti, svakako je ulazak u blogerski svijet! Oooo, da! Možda to ne bi bilo ništa vrijedno spomena da se nisu otvorila vrata kroz koja su nahrupile sve drage blogerice... Blogerice koje su me bodrile, komentirale postove, slale darove, davale savjete, inspirirale me, nesebično dijelile toplu riječ i širile pozitivnu energiju... Blogerice koje su na kraju postale i moje drage prijateljice, a to je svakako najvrijednije što ću ponijeti sa sobom!

Kročeći naprijed, s nadom i strepnjom istovremeno, u vrijeme koje je tek pred nama prirodno je željeti da bude bolje i bogatije za sve ono za što smo bili zakinuti, o čemu god da se radi... Zato ću uz sve te želje dodati i neke male, koje već duže vrijeme tinjaju, kako u meni, vjerujem i u onima na koje se odnose! Dakle...

Fotografija mjeseca...

MISAO DANA:

"Tek u dubinama zime sam spoznao da u meni počiva nepobjedivo ljeto."

                                                                                                       (Albert Camus)

Tik... tak...

Photo - Angelika Buettner for Chanel


MISAO DANA:

"Moda blijedi, samo stil ostaje isti..."

                                                              (Coco Chanel)

Merry Christmas everyone...

Drage moje,

dok uz treperenje božićnih lampica, miris jelke i kolačića koji se širi domovima odbrojavamo sate do najljepšeg blagdana u godini želim vam sve najbolje! Da u miru, radosti i blagostanju provedete ugodno vrijeme sa svojim najmilijima, puneći srca ljubavlju i snagom za godinu koja je pred nama. Neka svaki trenutak bude čaroban i svjetlucav, ispunjen toplinom i možda kojom pahuljom snijega! I neka osjećaj što dulje potraje...
Sretan vam i blagoslovljen Božić!

Pusa, Lilly









MISAO DANA:

"Nikad se ne brinite o veličini božićnog drvca. U očima djece ono će uvijek biti dva metra visoko."

                                                                                                              (Larry Wild)

Today is...

...my birthday!!! Da, zabušavam zadnja dva dana, ali imala sam pune ruke posla oko pripreme kolačića, spremanja i inih predblagdanskih aktivnosti. A osim toga - rođendan mi je! Čekali su se gosti, primali lijepi darovi, smijalo se i veselilo... :-) Koliko je svjećica na torti, pitate? Ah... Puno više no što je godina ovoj nepopravljivoj djevojčici u meni! Hvala svima koji su me obasuli lijepim darovima, simpatičnim porukama, pozivima i pregrštom dobrih želja... Beskrajno sam im zahvalna na tome!

MISAO DANA: 

"Žena koja kaže koliko ima godina je ili premlada da bi time nešto mogla izgubiti ili prestara da bi još nešto mogla dobiti."

                                                                                            (Kineska poslovica)

Fini medenjak...

 

Donosim vam jedan brz i jednostavan recept za fini kolač koji nestaje u trenu! Ne znam je li ikada objavljen na nekom od blogova i zapravo nije ni važno. Ja sam ga dobila pod nazivom Medene kocke, no preimenovala sam ga s vremenom u Fini medenjak. Kod mene doma su kolači neizostavni i gotovo da nema dana bez  kolača.  I onda kada su kućne "cuker pekarice" bez volje i inspiracije, vješto se pribjegne spravljanju Finog medenjaka.  Ovdje vam uopće nisu potrebna jaja, kao ni mikser, a sastojcima se izvrsno uklapa u nadolazeće blagdane.   Najviše vremena otići će na pečenje, ali taman da malo uglancate stan dok se na vratima ne pojave netom najavljeni gosti! :-)

Sašenjka...

"Uvijek je htjela biti drukčija od drugih: ili prva ili posljednja, ali nikada u sredini."

Ne tako davno ova knjiga stajala je na listi prijedloga koje sam Danijeli, ispunjavajući zadatak koji mi je zadala, iznijela za čitanje u ove zimske dane. Hrabro od mene, budući da sam tada tek uranjala u svijet Aleksandre Zeitlin. No, imala sam neki dobar osjećaj... Kakav? Nepogrešiv, zapravo!

Sažetak: 
Sankt-Peterburg 1916. Odrastajući kao jedinica u bogatoj židovskoj obitelji, okružena ljubavlju oca i dadilje, te nemarom razularene majke, Sašenjka se kao tinejdžerka pridružuje boljševicima. Nesvjesna vlastite ljepote i nezainteresirana za modu i zabave, postaje aktivna revolucionarka zaplećući se u špijunsku mrežu, a njezina karizma zavrtjet će glavom i samom inspektoru nadležnom za njezino praćenje.


Dvadesetak godina kasnije, Sašenjka je supruga i majka. Uređuje ženski časopis, priređuje zabave za istomišljenike, te kao takva postaje i miljenicom Staljina. No, sva odanost i privrženost komunističkim krugovima, neće ju spasiti od zatvorskih rešetaka pod prijetnjom smrću njoj i njezinu suprugu. Djeca završavaju u sirotištu, dok njihova sudbina ostaje zavijena velom tajne.


1994. godina. London. Mlada povjesničarka dobit će ponudu da istraži sve okolnosti Sašenjkina nestanka. Tragajući za preživjelima koji bi joj mogli dati smjernice, rasplest će klupko tajni čiji kraj skriva i one u njezinoj obitelji, te otkriti čitatelju sve do tada nerazjašnjeno. Suočivši ga s činjenicama u kojima se istovremeno ogledaju i radost i tuga.

Gdje ljetuje Djed Božićnjak...

Ljetos, dok sam ugodno leškarila na suncu skupljajući energiju za baš ovakve hladne zimske dane, pažnju mi je plijenio Djed Božićnjak! Da, baš on! S pravom pravcatom bradom, u ljetnjom izdanju, druženju s djecom... Svi su se željeli s njime fotografirati, prozboriti koju riječ... Srdačan i pristupačan, pozirao je, odgovarao na pitanja domaćih i stranaca (pa on doista govori mnoge jezike!), a ja sam sve znatiželjno motrila skrivajući se iza oboda slamnatog šešira...
Djed, naime, ima i družicu. Ne bi se ona baš mogla nazvati Bakom. Ja ju od milja prozvah Mrazicom.  Dvadesetak godina mlađa, vitka i sa šarmantnim pletenicama što nehajno vise preko ramena nimalo skrivajući gole grudi. A onda sam se jednog dana iznenadila. Jer njih dvoje na plaži skupljaju plastičnu ambalažu! Djed tu i tamo s obližnjeg drveta ubere koju smokvu i ljubazno je donese svojoj draganoj koja ga zauzvrat nagradi poljupcem.

Dojadilo mi je! Izdržala sam punih pet dana i morala sam saznati odakle potječe Djed Božićnjak i što radi ovdje, u mjestu u kojem ljetujem godinama. Nikad ranije nismo se sreli! Koga pitati? Gazdarica ima toliko posla pa ju ne srećem ni u prolazu, u konobama su gužve da se u letu primaju narudžbe i jedina osoba kojoj se mogu obratiti lokalni je konobar koji već zna što pijem pa više i ne osjeća potrebu da me to pita....

Zlatna kugla...

Ovo je još jedna iz niza fantastičnih ideja Marthe Stewart. I ovu sam pomalo prilagodila onim što imam na raspolaganju. Kako mi je poprilično teško nabaviti stiropornu kuglu u mojem mjestu, onda sam našla drugo (možda čak i jeftinije) rješenje - dječju loptu! Ta ideja pokazala se u startu dobrom jer je lopta danima skakutala iz ruke u ruku mojih ukućana... Gađalo se, igralo odbojku, a da imamo više mjesta vjerujem da bi i graničar bio na repertoaru. :-) Kad sam ju konačno dohvatila moglo se krenuti s realizacijom ideje!

Dječju loptu oblijepila sam "izolir" trakom ostavivši rupu kroz koju sam provukla i u čvor vezala špagu. Na loptu sam lijepila orahe što gušće jedan uz drugi, te ih potom obojala zlatnim sprejom. Kad se sve posušilo, dodala sam svilenu mašnu (na slici djeluje pomalo crno, no zapravo je maslinastozelena) i pokoji listić božikovine - i moja čarobna kugla je gotova! Podsjeća li i vas, pomalo, na jedan popularni slatkiš? :-) Ili ste se možda zapitali što će se dogoditi kada lopta ispusti zrak? Ne znam zapravo, no vjerujem da će tada blagdani biti samo lijepo sjećanje u srcima...

Simke... fališ...

Prije dvije godine, nakon duge borbe s teškom bolešću, u 42. godini života napustio nas je Simo Mraović. Sjećam se gdje sam se nalazila u trenutku kada su mediji prenijeli vijest, tuge i onog glupog osjećaja koji uz nju ide. Iako se nismo poznavali, malo po malo pisanjem mi se uvukao pod kožu. I znam da nisam jedina!
Frajer, šarmantan, dobronamjeran... Takav je bio Simo. Ni u jednom od svojih tekstova nije dao naslutiti da se bori s opakom bolešću, pršteći pozitivnom energijom čak i u trenutcima kada je možda ni sam nije imao... 

Fantastična čizmica...

 Kao što sam već spomenula u prethodnom postu, danas me obradovao i dar moje swap partnerice! Ovo nam je objema prva razmjena darova i odmah moram reći da me oduševila! Moj darak je na putu prema jugu i nadam se da će joj se svidjeti makar upola kao meni ovaj njezin. :-) No, prijeđimo na stvar!

Tko je Mare? Dalmatinka, ljubiteljica životinja, svestrana majstorica koja peče i divne torte. Dalo bi se još dosta toga napisati o njoj... Ako još niste otkrili njezin Fantastic hobby blog, moram vam reći da ste svašta lijepog propustili i da to odmah nadoknadite! :-)

 Sigurno ste znatiželjni što se to skriva u ovoj lijepoj čizmici... I ja sam bila kad sam ju ugledala! Naime, ovo je prva čizmica koju je moja partnerica sašila! Ne vjerujete? Ni ja nisam! Sjajno izgleda i još je ljepša uživo! S druge strane su boje obrnute - čizmica je narančasta, a sara pink boje! Multitalent, što reći? :-)

Daroviiiiii...

Danas je moj poštar imao pune ruke posla i zatrpao mi sandučić raznoraznim darovima! Prvi dar stigao je od naše Mare - srčeko s dva lica koje sam osvojila osvojivši svojim komentarom njezina sina Juru! Hvala Jura!

Zimska bajka...

Prije dva dana, nakon natprosječno toplog jutra, moj mali grad doslovce je zameo prvi snijeg. Veselju nije bilo kraja i unatoč hladnoći Feniks i ja smo se uputili proživjeti pravu malu bajku. Što smo sve zabilježili u vrtu sad ćemo vam pokazati, no zajednički smo zaključili kako ove godine nema potrebe da se bavimo dekoracijom istog! Za to se priroda već pobrinula sama. Na najljepši mogući način...

Snježni vjenčić od šipka...

Sjećate se vjenčića od šipka? Još uvijek je postojan, samo se s vremenom osušio. I sad će uz mrvicu truda biti izvrsna zimska dekoracija! Lenka je već prije nekoliko dana dala izvrsnu ideju kako napraviti zaleđene grančice, no iz straha da šipak ne izgubi lijepu crvenu boju, ja sam se odlučila koristiti lakom za kosu i glukozom. Zašto glukozom? Zato jer već dugi niz godina stoji i čeka da je iskoristim za nešto, budući da ju je moj dragi zabunom u apoteci kupio mjesto glicerola. Ne pitajte me kako, on je valjda našao neku sličnost između ta dva naziva, a tete iz apoteke su mu je uspješno utrapile! :-) Evo novog-starog šipkova vjenčića!

Male želje velike djevojčice...

Naša draga Izzy pokrenula je simpatičnu lavinu sazdanu od želja koje bi voljela vidjeti materijalizirane negdje dolje, pod diskretnom svjetlošću lampica s bora... Druge blogerice radosno su je popratile pa sam od danas i ja među njima. Evo mog malog popisa....

1. Đ. Balašević: Kao rani mraz

Naravno da je knjiga na prvom mjestu, niste valjda pomislili da bih nešto drugo radije ugledala pod jelkom? :-) A ova je već dugo predmet želje... Možda i bolje što nemam stalan izvor prihoda, jer bih u tom slučaju sve ostavila u raznoraznim knjižarama...

Priceless...

Kako nam se bliži najljepši blagdan u godini, a i vremenski uvjeti nameću da sve više vremena provedimo u domu, osobito ako je vani kiša i magla, onda ugodno provođenje vremena, svakako podrazumijeva, i opuštanje uz dobar film. Ovaj je jedan od mojih prijedloga, ukoliko ga još niste pogledali.

Radnja:
Priceless ili u originalu Hors de prix, romantična je komedija iz 2006. g. u kojoj Audrey Tautou vješto glumi vrckavu zavodnicu.

Kada se sexy sponzoruša Irene napije za vlastiti rođendan, smotanog će barmena zamijeniti za uglađenog bogataša i s njim provesti noć. To će, dakako, izazvati grde posljedice na vezu u kojoj se trenutno nalazi, no bit će prekasno da popravi stvar.


Nespretni Jean u nju će se zaljubiti, a kako će sve kulminirati godinu dana kasnije, najbolje da pogledate sami.


Priceless ne ostavlja dojam tipičnog francuskog filma. Meni osobno je čak i pomalo amerikaniziran. No, to nikako ne znači da zabava i smijeh nisu zagarantirani. Dapače! Ovo je film kojim je Audrey dokazala da se može nositi i s malo drugačijim ulogama od "tipičnih slatkica" kakve većinom oživljava na platnu. Ipak, i ovdje je ostala pomalo svoja, izvlačeći ono najbolje i iz Irene i iz Jeana. A to je već dovoljan povod za ugodno provedenih sat i pol vremena!

Bloggerette Sorority...

Ok, već je bilo i vrijeme da se priključim virtualnom sestrinstvu! Dok čekam da se neke druge stvari posuše, zatrpana mnoštvom blagdanskih ideja i pomanjkanjem vremena, iskoristit ću priliku da posvetim post ovom simpatičnom sestrinstvu! Velika većina blogerica već je dio istog tako da nisam sigurna je li uopće potrebno pozvati vas da se priključite... Jer neka dobro poznata imena već su mi izmamila smiješak kad sam ih ugledala na listi! Za neupućene, više o svemu ovdje!

MISAO DANA:

"Pomaganje jedna drugoj, dio je filozofije sestrinstva."

                                                                                  (Louisa May Alcott)

Parovi...

Kad dođete u neke prijelazne godine u kojima se još uvijek niste svečano potpisali u matičnom uredu, ali je, s obzirom na status veze u kojoj ste, to sve izglednije, tada se izlasci u parovima lako mogu pretvoriti u loše režiran dugometražni film niskobudžetne produkcije. A ja tako ne volim statirati u tom filmu...

Znam da mi je poruku poslala prije nepunih pola sata. Nije bilo potrebno da uslijedi još jedna istog sadržaja. Primila sam i onu prvu! Ali mi je tako teškooo odgovoriti. Jer ne podnosim izlaske u parovima. Ali pazite sad! Ako odbijem - ispast će da se separiramo. A  ako pak pristanem - morat ću obaviti čitav niz psihofizičkih priprema koje, između ostalog, podrazumijevaju i meditaciju koju još uvijek nisam svladala! Zašto? Jer umirem od dosade na takvim isiljenim druženjima. U sebi molim Boga da se dragom ne ide...

- Svejedno mi je! Kak´ god ti hoćeš! - odgovara. No, krasno... Da mi se ide već bih ti rekla!

Zašto sam, pobogu, tako neodlučna?! I zašto sad pored sebe nemam manje obzirno muško koje bi lupilo šakom o stol uz protest da je na programu životno važna utakmica između.... Gornje i Donje Bistre recimo... Bože, ovo nije bila molitva! Ne treba mi takav snob!

Šta da joj uopće odgovorim? Eci- peci-pec-ti-si-mal... Ma daaaaaaaj, pa ne može bit´ baš tol´ko loše!

OK. Vidimo se!

MESSAGE SENT!

Koliko je moja pretpostavka bila kriva shvatila sam već pri dolasku. Umjesto predviđenih šestoro, najednom nas je osmero! Odakle ovo dvoje, pitate se? I ja se pitam... Znam ih iz viđenja. Čine se simpatičnima... 

Sveti Niko svijetom šeta...

 Još nekoliko dana dijeli nas od blagdana Svetog Nikole. U doba konzumerističkog društva, koje i recesija jedva uspijeva poljuljati, većina nas sklona je razmišljati o darovima kojima ćemo obradovati najmilije pri tome zanemarujući simboliku, porijeklo i važnost dana uz koji se darivanje veže. Zato ću ja ovom simpatičnom svecu s radošću posvetiti post, a time možda i zadobiti malo više naklonosti dok bude prolazio pored moje kuće. :-)

Sveti Nikola rođen je u Demri, u Maloj Aziji.  Imućni roditelji doslovce su ga izmolili od Boga, budući da dugo nisu mogli imati djece. Međutim, ubrzo potom umiru i mali Nikola ostaje sam, povjeren na brigu stricu biskupu. Po školovanju za svećenika naslijedit će strica, a svoj imetak podijeliti siromasima.
Bio je veliki borac protiv nepravde pa je danas u skladu s time i zaštitnik krivo osuđenih, lopova pokajnika, zatvorenika, prostitutki... Navodno je tijekom života činio i čudesa.

No, kako je zapravo došlo do darivanja kakvo je danas uobičajeno u svijetu?
Legenda spominje oca triju kćeri koji je izgubio sav imetak. Kako je kćeri trebalo udati, a on nije imao miraza odlučio je trgovati njihovom ljepotom i mladošću. U strahu za vlastitu čast, djevojke se molitvom obratiše Bogu i nekim čudom za to sazna Nikola. Uzme vrećicu, napuni je novcem i navečer krišom kroz prozor ubaci u kuću. Otac djevojaka, vidjevši da ima dosta za miraz jedne od kćeri, odusta od svoje nakane. Zatim Nikola isto ponovi još jednom, za drugu kćer. Trećeg puta, otac se odluči sakriti i čekati da vidi tko ubacuje vrećice sa zlatnicima noću kroz prozor. No, Nikola je to primjetio i popeo se na dimnjak. Spustivši zlatnike usput je napunio čarape koje su se sušile kraj otvorena ognjišta i tako se uvriježio običaj o ostavljanju čizmica i  čarapica uoči noći ovoga sveca. Ipak, priča ima i drugi kraj prema kojem je otac primjetio da zlatnike kroz prozor ubacuje Nikola te vijest pronio okolo. Povezivanjem oba kraja ove zanimljive legende, vjerojatno je došlo do ostavljanja čizmica u prozoru.

Bon appétit...

 Photo 


MISAO DANA: 

"Očekivanje radosti također je radost."

                                                                (Njemačka poslovica)

Danijelin izlog...

Evo još jednog posta o knjigama. Sasvim neočekivanog! Danijela me izazvala da za nju izaberem knjigu koja će ju opustiti u ovo predblagdansko doba u onim komadićima odmora koje ukrade za sebe. Danijela je mama četvoro malih anđela. Veterinarska tehničarka. Nepopravljiva romantičarka. Vješta aranžerka s iskusnim okom za detalje. Naša draga blogerica... Samoj sebi je obećala da će pročitati barem jednu knjigu za blagdane. A na meni je da joj pomognem u tom izboru... Hmmmm... što izabrati? Krimić nikako ne! Nije mi za ovo blagdansko doba i vjerujem da uz sve obveze Danijela ima napetosti u svakodnevici i previše... Treba joj nešto lagano. Opuštajuće... Dovoljno romantično da pokrene sanjarenje i istovremeno dovoljno realno da po završetku ne ostavi okus mlake limunade.
Draga Danijela, kako mi je otežavajuća okolnost što ne znam što si pročitala, a što ne, i kakav stil pisanja ti zapravo odgovara, vodila sam se osobnim dojmom koji su pojedine knjige na mene ostavile, neovisno o vremenu čitanja koje me od njih dijeli, a istovremeno uvažavajući i razlike u stilu pisanja koje među njima postoje. Romantičarko nepopravljiva, evo prijedloga!



1. Regine Deforges: PLAVI BICIKL

Ova knjiga ne može se nazvati novom, no lani je iznova doživjela procvat kada je za simboličnu cijenu prodavana uz jedan ženski tjednik. Iako kao dio trilogije ima dva dostojna nastavka, sama za sebe izvrsno je društvo za večernja opuštanja. Načinom pripovjedanja može se svrstati uz klasike poput Emme Bovary i Proustova "kolačića", no njezina junakinja sasvim je drugačijeg karaktera i sudbine. Lea je sedamnaestogodišnjakinja koja će odrasti kroz događaje obilježene njemačkom okupacijom njezine rodne Francuske. Dotadašnji život na vinogradarskom imanju ispreplest će se nizom čudnih likova i situacija, na silu oko nje pletući mrežu snalažljivosti, ženstvenosti, erotike i poneke intrige... Pa tko voli duga pripovijedanja u već spomenutom maniru, toplo mu preporučam ovu obiteljsku sagu.

Fotografija mjeseca...

Sudeći po obući na slici, ovo baš i ne bi mogla biti fotografija mjeseca. Ne ovoga. Možda srpnja... kolovoza... Ipak, evo je u studenom! Razlog je posve osobne prirode, jer ove noge  skupa su prikupile jako puno kilometara. Koliko? Pa ne znam iskreno... Koliko se uopće može prikupiti ako ukorak idu već dugih osam godina?

U studenom smo skromno proslavili taj simbolički beskonačan broj... Ostavljajući iza sebe možda najpotpuniju i najispunjeniju godinu do sad... Svijet kao ni svakodnevica, osobito danas, nije, nažalost, obojan duginim bojama... No, ako pored sebe imate nekoga tko u džepu uvijek drži ružičaste naočale, spremnog nesebično ih podijeliti s vama, tada je lijepo držati ga za ruku...


MISAO DANA:

 "Srodna duša je onaj tko je uspio da život dođe životu."

                                                                              (Richard Bach)

Koliba...

Koliba nije nova, no čim mi jutarnja hladnoća počne štipkati nosnice, sjetim se baš ove knjige. Zbog uvoda valjda...
Pročitala sam je čim je objavljena kod nas, i da odmah budemo načisto -  razočarala sam se! Uz sve pompozne najave i poprilično visoku cijenu (sad se doduše može kupiti i za puno, puno manje novca, al´ tko mi je kriv kad pohrlim u knjižaru čim nešto novo izađe) zaista me ostavila onako tupom i razočaranom. Jednostavno sam očekivala više... Pametni uče na tuđim greškama, no ja nikako da ni na svojima naučim da se ne povodim za reklamiranim naslovima i radije izaberem nešto potpuno nenagrađeno, neizreklamirano, što čami na polici i skuplja prašinu dok cijena iz tjedna u tjedan pada.Tada bi možda i razočarenje mjesto ustupilo oduševljenju, a ovako..



Sažetak:
Missy, Mackova najmlađa kći oteta je i ubijena u zapuštenoj kolibi. Četiri godine kasnije, Mac dobiva pismo od samog Boga kojim ga poziva  na mjesto zločina. Odazvavši se, Mac će uroniti u sasvim drugi i nepoznati svijet u kojem Sveto Trojstvo ima dotada neznane uloge. One kojima na najbolji mogući način nastoji zaliječiti njegovu neizrecivu bol za izgubljenim djetetom....

Sandra... ili priča o čarobnici...

Sigurna sam da se sjećate mojeg pisma Sandri. Nakon što je pala sa stolca, Sandra je pristala na moju ponudu. Onako virtulno smo nazdravile svemu, raspirujući znatiželju vas koje ste sve popratile, ali i nas samih, budući da niti jedna od nas nije znala što može očekivati od one druge. No, nisam sumnjala u nju! Niti trenutak! Iiii... znate što? Ne samo da je opravdala povjerenje, Sandra ga je stekla i za ubuduće! Priznajem da me nije jednostavno oduševiti, ali njoj je to uspjelo kao od šale! Čini se da zaista posjeduje čarobni štapić!

Češerčići...

Ovog ljeta nakupila sam jako puno češera nedaleko okućnice. Pod onim istim borovima pod kojima su kasnije narastle gljive "ludare" ako ih se sjećate. Naravno da je odmah sinulo nekoliko ideja kako ih iskoristiti, no prva koju sam realizirala jest ovaj vjenčić. Ovog puta sam se potrudila i napraviti mali tutorijal procesa izrade, iako ona sama po sebi nije ni najmanje zahtjevna. Uvjerit ćete se i sami!

Ljubav...ili nešto slično...

U vrtiću ste. Mali plavooki ljepotan upravo vas je povukao za kečku! Leptirići su se odnekud pojavili u vašem želucu i... O-ouuu... Mislite da ste osjetili ljubav! Po prvi put u životu k´ tom´?! I dok veselo po igralištu gurate kolica, u kojima blaženo spava vaša i mališanova improvizirana beba, uviđate da on po pješčaniku čupa i druge curice! Glupan!!! Iz današnje perspektive, kladili biste se da se u njemu skriva pritajeni nasilnik! No... nekako se ne možete oteti dojmu  da vam se smiješio dok ste za ručkom po tanjuru naganjali ćufte...

Krećete u školu. Imate novu pernicu, hrpetinu Barbie bilježnica, najljepšu školsku torbu... Ok, nosite naočale, ali to Vam daje bolji pogled na ploču i prvu klupu u kojoj sjedi ON. Učiteljici se uvukao pod kožu... Nije jedina...
Vama matematika malo lošije ide, no to ćete shvatiti puno, puno kasnije...
Za Valentinovo će ružu pokloniti Ani iz glupog B razreda, a  vaše će se nade otopiti  poput prve snježne pahulje na vjetrobranskom staklu...

Draga Sandra...

Koja, pitate se? Hoće biti jasnije ako kažem fimo? A Hrelić? Sada je posve razumljivo  kojoj se Sandri obraćam! I sada bih rado proćakulala s vama o njoj, hvalila je kako je vješta, maštovita i draga, no moram nastaviti s pismom... Nemojte zamjeriti! :-) Dakle...

Draga Sandra! 

Odavno sam ti rekla kako fimo uopće ne volim, međutim način na koji ga ti kombiniraš i modeliraš me osvojio! Zašto? Vjerojatno zato jer imaš čarobni štapić kojim sve začiniš prkosnom notom elegancije i daš mu neku sasvim novu dimenziju...

Znaš da sam se u prstenje zaljubila (pitam se postoji li netko ovdje tko to još ne zna...) te sam obećala košaricom poharati  taj odjel tvojeg budućeg dućančića. I nimalo skromno ti dajem do znanja da još uvijek čekam pozivnicu za otvorenje :-)! Smislila sam i odjevnu kombinaciju za taj toliko iščekivani dan... Izabrala haljinu, cipelice, osmislila frizuru... No...nešto fali... Prsten! Nije da u moru prstenja koje posjedujem ne bih našla onaj kojim bih sve to malo "podigla", ali bilo bi puno zgodnije hvalisavo doći na otvorenje s komadom umjetničina nakita na ruci, ne bi li? :-)

Prix d´Arts...

Sinoć me Mihaela s bloga La casa de vainilla izuzetno obradovala ovom lijepom nagradom! Vjerojatno iz razloga jer ispod nje stoji sljedeći citat:

"Prix d'Arts je nagrada za blogere koji prenose kulturne, etičke, literarne, osobne itd. vrijednosti izvan nacinalnih i govornih granica. Koji, sažeto rečeno, pokazuju da se njihova živa kreativnost i razmišljanje može lako otkriti u njihovim riječima i između redaka, bez obzira na jezik kojim pišu. Nagrada je zamišljena kao sredstvo promicanja prijateljstva među blogerima, način da se iskaže naklonost i priznanje za njihov rad koji webu daje dodatnu vrijednost."

Boudoir...

 

 

Images from Bella Notte linens


MISAO DANA:

"Jedna nota je jednostavno boja. Dvije note čine akord, i život."

                                                                                                  (Henri Matisse) 

Preživjeti s vukovima...

Vjerujem da je velika većina vas čitala knjigu istoimenog naslova. Bila je veliki hit, osobito iz razloga što je spisateljica Misha Defonseca sve napisala kao autobiografsko djelo. Osobno se ne mogu pohvaliti da sam knjigu pročitala, jer eto potkraj 90-ih imala sam važnijeg posla (jurcanje po parkovima, bazenu i sve ostalo što čini bogat život jedne tinejdžerke...), no nedavno sam gledala film snimljen prema spomenutom romanu. Svidio mi se i, evo posta!


Radnja:

Belgija 1942. godine. Nakon uzastopnog seljakanja i skrovitog života, Mishine roditelje uhićuje Gestapo, te ona biva ostavljena obitelji koja će ju uzdržavati zbog novca. Ne prihvaćajući novo ime i zamjensku majku, Misha bježi čovjeku koji joj je izradio lažne dokumente i jedini pokazuje razumijevanje prema njoj. Ondje će naučiti neke važne životne lekcije koje će joj pomoći preživjeti nakon što izgubi i taj posljedni oslonac i sama se otisne na dug put u potrazi za mamom i tatom. Sama će s kompasom propješačiti 3000 km kroz Belgiju, Njemačku, Poljsku... U početku prijetnju, a kasnije oslonac i suputništvo pružit će joj čopor vukova koji će je prihvatiti kao svog člana. I spasiti joj život....

New look...

Danas me nije bilo cijeli dan! Još se i hvalim time... Jesam vam nedostajala? Ma, hajde, slažite makar mrvicu... :-) Neke od vas su se ozbiljno zabrinule i iskoristile neke druge puteve da bi me kontaktirale. Iznenadila sam se! Ugodno, naravno! I zahvalna sam na tome! Čitaš, Eda? :-)

Pa, iskreno se nadam da ste i vi ugodno iznenađene novim izgledom mojeg bloga. Imala sam mnoštvo ideja, jer činjenica jest da je kod mene već duže vrijeme gužva. Nakupilo se podosta misli dana i osjećala sam se pomalo klaustrofobično! Vi? Vjerujem da da... Zato se toplo nadam da će vam od danas biti ugodnije. Kako sam i inače temeljita kad se radi o velikom spremanju (ok, možda bi se moglo reći i bolesno temeljita, a to je opet usko vezano za riječ sporo) tako je ovo, uz druge svakodnevne obveze, potrajalo čitav dan, pa onda nisam stigla ni prošvrljati po dragim blogovima. Zato ću sada leškariti i uživati u svim vašim simpatičnim idejama. Uz čaj i laptop u krilu (je li i kod vas zahladilo? Brrrrr...). 

Eh, da... U slučaju da se nekima novi izgled uopće ne svidi, jer eto baš i ne simpatiziraju odabrane boje, neka se sjete one "vuk dlaku mijenja...". Lilly se samo presvukla u novu robicu, u duši je još ona ista kakvu je znate! Sada već pomalo i volite... I znate što? Ta ljubav je obostrana! Pusa, drage moje! :-)

MISAO DANA:

"Najvažnije od svega je da ne budeš nalik ni na koga drugoga."

                                                                                        (Burmanska narodna poslovica)

Stylish blogger Award...

 

Ova slatka nagrada stigla je od Sandre! Sandra, draga, hvala ti! Budući da (ne znam iz kojeg razloga, no vjerujem pukom slučajnošću) cure nisu odreagirale na nagradu i ja sam valjda među prvima, ako se ne varam, onda ih pozivam da ju preuzmu kod tebe! Sandra je nagradila sve blogove koje redovito čita pa je velika većina vas koje ste redovite gošće na mojem blogu, također nagrađena! Ne korim vas (dobro, možda malčice :-)), ali lijepo bi bilo da ju preuzmete jer je ovo jedna od onih nagrada kod kojih se još malo bolje upoznajemo, pa zašto onda prekinuti tu simpatičnu tradiciju? Znam da je malo teško izabrati koga nagraditi, jer su gotovo svi već nagrađeni, ali kako se radi o kreativkama onda se nadam da će svaka od nas pronaći jednako kreativan način da ju proslijedi dalje... Ah, koliki uvod! :-)

Kradljivica knjiga...

"Evo jedne male činjenice. Umrijet ćete." - stoji, nimalo milostivo, na početku, nešto više od petsto i pedeset stranica, romana "Kradljivica knjiga".

Radnja:
1939. godina. Nacistička Njemačka. Djevojčicu Liesel i njezina brata majka je prisiljena povjeriti udomiteljima. Tijekom puta vlakom, Lieselin brat umrijet će pred njezinim očima. Po njegovu pokopu, Liesel će na grobu naći i uzeti knjigu premda tada još uopće ne zna čitati. No time će utrti put prema svim događajima koji će potom uslijediti, dajući Smrti povod da ovaj roman ispriča na sasvim drugi način. Raspirujući nadu, hrabrost i ljepotu u središtu užasa.

Markus Zusak autor je ovog neobičnog romana. Neobičnog jer će vam trebati neko vrijeme da se prilagodite na način kojim piše, budući da po tome odskače od svih ostalih knjiga. Odskače i po skicama, malim stripovima i njemačkim riječima ostavljenim neprevedenima, ali unatoč tomu, svakomu razumljivima jer se odnose na pogrde i psovke. Najneobičnije je, dakako, to što se u ulozi pripovjedača nalazi sama Smrt.

Moram priznati da sam se svemu uspjela prilagoditi tek nakon neke pedesete stranice. Tek tada je čitanje zauzelo maha u onoj mjeri da se noćima okretala stranica za stranicom do samog kraja. Premda su mnogi ovu knjigu usporedili s "Dnevnikom Anne Frank", zamjerila sam im to. Prvobitno zbog toga jer progovara o patnjama Nijemaca tijekom drugog svjetskog rata. Drugi razlog mi graniči sa zdravim razumom. Zašto? Svesti jednu izmišljenu priču na razinu stvarnih doživljaja jedne djevojčice, omalovažava važnost ove druge. I bez takve reklame ovaj bi se roman popeo visoko na ljestvicama. Makar, i ovdje je u pitanju djevojčica. I, da, i ovdje će vam trebati maramice. Jer neki su dijelovi toliko potresni i strašni da ih ne bih u ruke dala djeci. Ovo napominjem samo iz razloga jer se na koricama obećaje oduševljenje i djeci i odrastlima. Treba naći granicu...

Biti ljubazan...

Evo me. Konačno! Znam da sam post obećala još u petak. Međutim, nešto je krenulo po zlu. Recimo da je mojem računalu bila potrebna detoksikacija. A to je zahtijevalo spretne ruke mog dragog i njegovo vrijeme kojeg baš i nema previše. No, nema smisla žaliti se! Bitno je da sad sve radi kako spada i da sam za tastaturom. Žao mi je jedino jer nisam bila u prilici pisati jučer! Pa ću onda tu temu prebaciti u današnji dan!

Jeste li znali da je 13. studeni uobičajeno Svjetski dan ljubaznosti? I ja sam saznala sasvim slučajno! I baš sam se iznenadila, jer često imam dojam da živimo u okruženju, mahom, mrguda kojima je ljubaznost valjda neka nepoznata, strana riječ. No, kao i inače, ne možemo mijenjati druge, samo početi od sebe. Onda je možda današnji dan prigoda da se odupremo vjetrenjačama. Pružimo pomoć neznancu, nasmiješimo se strancu u prolazu, razoružamo nekog mrguda... Ne samo da ćemo time, pomalo utopijski, graditi nadu da možemo jedni prema drugima biti ljubazni svih 365 dana u godini, nego i pridonosimo vlastitu zdravlju. Kako fizičkom, tako i onom psihičkom. Bivamo sretniji, samopouzdaniji i sve se odmah čini nekako ljepšim... A to je, složit ćete se, samo po sebi dovoljan razlog da ljubaznost postane naša karakterna crta. Uostalom, nije li netko jednom rekao da smiješak i lijepa riječ sva vrata otvaraju? :-)

MISAO DANA:

"Uputite danas osmijeh nekom neznancu. To će možda biti jedina zraka sunca koju će vidjeti za cijeli dan." 

                                                                                                 (H. Jackson Brown, Jr.)

Pomagajte!

Hej, drage moje! Pomagajte! Kako? Evo ovako... trebam dvije karte za Balaševićev koncert (i film ukoliko je moguće) u Osijeku pa ukoliko znate nekog tko zna nekoga tko zna... molim vas da me obavijestite ovdje ili na mail! Nisam uopće očekivala takvu navalu i znam da ima dosta onih koji su karte kupili kako bi pred sam koncert na njima masno zaradili! Sramota, ali što možemo... očito ću u tom slučaju biti dobra mušterija. Hvala vam unaprijed i čitamo se navečer! :-)

Me encanta...

Malo sam u stisci s vremenom u zadnje vrijeme i vjerujem da se to primjeti i iz moje (ne)aktivnosti na vlastitom blogu. Zato me Lady dodijelivši mi nagradicu i obradovala, a ujedno i takoreći spasila budući da nemam vremena za sve što bih htjela, od pisanja, fotografiranja, nadalje... No previše sam vezana za sve divne blogove koje pratim tako da si to nisam uskratila... Virnem kad god stignem! :-) Lady, hvala ti!

Fini porculan...

Jeste li ikada vidjeli vile? Ja isto nisam... Međutim jučer je jedna sletjela u moj poštanski sandučić i ostavila mi zanimljiv darak. Naušnice! U potpisu je stajalo: Cvjetna vila! Budući da mi je ostavila čajnik i šalicu, žao mi je samo što se nije zadržala malo dulje da isprobamo moj novi porculan... :-) No kako je šalica samo jedna, vjerojatno me iz pristojnosti pustila da u čaju uživam sama... Prava vila, nema što.... :-)

Još jedan darak stigao je na moju kućnu adresu, a ni dojmovi od onog kojim me obradovala Lady nisu se slegli... Kao da se nagradice lijepe za mene... I uopće se ne protivim... Cvjetnoj vili se od srca zahvaljujem na ovom "finom servisu"  dok anđeo na mom ramenu jedva čujno šapuće da bih možda trebala početi igrati loto! :-)

 

MISAO DANA:

"Ruka koja daje uvijek je iznad one koja prima."

                                                                                        (Arapska poslovica)

Jutarnja kava...

- Vi, žene... ste tako čudna bića... - prosvjetljuje me prijatelj na jednoj od ritualnih kavica prije no što povlači sljedeći dim u svoja, ionako izgorena, pluća
Gledam ga. I čekam... Objašnjenje, dakako! I iritira me jer ne reagira i jer je nonšalantan u smiješku koji mu davinčijevski titra na usnama.

- Pa... ako uzmemo u obzir da je žena nastala iz Adamova rebra, vjerujem da je veći dio "čudnog" ostao u muškarcu... - prpošno branim svoj rod
Grohotom se smije.

- Za Lanu baš nisam siguran...

 Lana je udana žena. Dva klinca. Neiživljena. Premalo izlazaka. Previše držanja za ruke. Loš brak. Stanje na računu sasvim zadovoljavajuće. Tek kad je prekoračila tridesetu zaključila je da je vrijeme da si da oduška. Tako da kad klinca odveze doma u 23:00, automatski i popuni njegovo mjesto na šanku. Muž je ionako na putu. Djeca pod budnim okom bake...

Dočekat će čistačicu. Razmazane maskare i haljine na kojoj fali pokoja šljokica. Rijetko završiti u tuđem zagrljaju... Prečesto da bi bila slučajnost...

Booooooo!!!

Jeste li već pripremile kostime za Noć vještica? Nadam se da su bundeve izrezbarene, da lučice gore, a domom se širi miris domaćih kolačića strašnih oblika... Čak i ako ste apsolutno protiv Halloweena i smatrate ga bezvezarijom, nemojte odbaciti mogućnost da bar na jednu večer razbudite uspavanu malu vješticu u sebi! Sigurno čuči tamo negdje... Probudite ju, večeras vam nitko neće zamjeriti! :-)



MISAO DANA:

"Život je tako konstruiran da bilo koji događaj neće i ne može zadovoljiti naša očekivanja."

                                                                                                          (Charlotte Brontë)

Fotografija mjeseca...

MISAO DANA:

"Ako želiš jabuka, trebaš protresti drvo!"

                                                                      (Bugarska poslovica)

Bundevčice...

Neki dan je Lady post posvetila bundevama sa stranica Marthe Stewart. Negdje među komentarima podno tog njezina posta nalazi se i moj u kojem piše da sam bundeve već nabavila i da ću se okušati u rezbarenju istih, te ako uspijem o tome napisati i post. Pa, evo ga pred vama! :-)

U potrazi za Štrumfetom...

 Znam da sam već imala post o gljivama, međutim, nisam mogla odoljeti da ove simpatične "ludare" ne podijelim s vama. Prije nekoliko godina dva ovakva primjerka izrasla su u podnožju bora nedaleko kuće i to je bilo golemo iznenađenje za mene, budući da nikada do tada nisam uživo vidjela ovakve gljive. I onda godinama ništa da bi se nedavno opet pojavile i to u puno većem broju. Mislim da ih sada sve skupa ima oko dvadesetak. Ne usudim se ništa osim uživati u njihovoj ljepoti, pa mi se slobodno pridružite.
I da, nisam baš više sigurna da su pizzu izmislili Talijani... :-)

SENSAstičan ženski portal...

Jesu li i vama pomalo dosadili ženski časopisi puni izretuširanih tijela i lica, samozvanih zvjezdica i vječito istih tema ispreslaganog sadržaja? Tada biste mogli naći osvježenje u jednom domaćem ženskom časopisu - magazinu Sensa. Sensa je nedavno proslavila svoj treći rođendan i usporedno s time zaživio je i njezin, vjerujem, dugoočekivani ženski portal. Novi, drugačiji, neobičniji... Ako još niste imali priliku prolistati ovaj časopis, možda je dovoljno reći to da izlazi i u nekoliko susjednih zemalja. Uostalom, u njegovu kvalitetu možete se uvjeriti i klikom na www.sensaklub.hr. 


Možda je riječ koja bi ga najbolje mogla opisati nježnost. No nježnost koja se crpi iz goleme ljubavi, predanosti i žara koji tim predvođen urednicom Izabelom Vrtar stvara iz mjeseca u mjesec.
Želim im još puno puno godina, puno licenciranih izdanja i lijepih tema, jer uspjeli su stvoriti magazin za dušu i tijelo s prepoznatljivom vrijednošću i kvalitetom. I onako, pomalo patriotski, ponosim se njima kada ih u stranoj zemlji ugledam na nekom drugom jeziku! Sensi želim sretan rođendan, a vama jedan Sensastičan vikend! :-)

Photo by SENSA


MISAO DANA:

"Svi znaju da se kap stapa s morem, ali je malo onih koji znaju da se more stapa s tom kapi."

                                                                                                                 (Kabir)
                                                                

Kako me Lady učinila princezom...

 Naša draga Lady A je povodom svojeg stotog sljedbenika pripremila malo iznenađenje. Sve što je trebalo za sudjelovanje bilo je napisati neku misao, stih ili na bilo koji način opisati kako nas njezin blog potiče na inspiraciju. Cure su se doista potrudile pa me ova nagrada tim više iznenadila jer, bit ću iskrena, nisam joj se nadala. No ovaj preslatki rajfić ipak je, na moju veliku radost, poštar donio na moju adresu! Moram priznati da se, noseći ga, doista osjećam poput prave male princeze, baš onako kako mi je Lady u kratkom pismu i zaželjela. Jeste li već primijetili da ima perca? :-)

Lady, tebi još jednom hvala što si između svih dragih blogerica odabrala baš mene i obećajem da ću "krunu" dostojanstveno nositi. Ma, niti jedna princeza je se ne bi posramila! :-)

Jedi, moli, voli ² ...

Izabrala sam ovu knjigu jer je aktualna. Aktualna iz razloga jer je po njoj snimljen istoimeni film sa simpatičnom Juliom Roberts u glavnoj ulozi. Film još uvijek nisam pogledala i zapravo jedva čekam da ga vidim! Nadam se samo da se neću razočarati, no ako do toga i dođe tu je Javier Bardem da izvuče stvar. :-)

Radnja: 
Ovaj autobiografski roman vodi nas na putovanje na koje je sama spisateljica pošla u potrazi za samom sobom. Nakon dugotrajnog nezadovoljstva vlastitim životom, mučnog razvoda i depresije koja je neminovno uslijedila, Elizabeth odvažno odlučuje godinu dana provesti na putovanju.  Potragu za vlastitim zametnutim željama započet će u Italiji, nastaviti u Indiji, a završiti je u Indoneziji.


Kritika, ali i publika, podijelila se u dva tabora. U jednom su oni koji su knjigom oduševljeni, dok oni u drugom tvrde da je Elizabeth obična, razmažena bogatašica koja nije znala što bi s novcem pa se otisnula na putovanje, a potom potrošeno pokušala nadoknaditi objavljivanjem knjige o istom. Hmmm... Pa ne bih se baš složila. Elizabeth doista jest imućna, no veći dio imovine izgubit će u brakorazvodnoj parnici. Osim toga, još nigdje nisam naišla na podatak da su imućni cijepljeni od tuge, potištenosti, depresije... A ako uzmemo u obzir i da su njihove tvrdnje točne, to opet nema ama baš nikakve veze s kvalitetom knjige. No pustimo to postrani...

Knjiga je podijeljena na tri dijela u skladu s tri zemlje u koje se spisateljica otisnula. Tri dijela sačinjena su od 108 poglavlja koja imaju simbolično značenje - 108 je broj kuglica hinduističke/budističke brojanice (japa mala). 109. kuglicu, koju brojanica uobičajeno ima, u knjizi predstavlja predgovor same autorice.

Kutija...

Jutro je počelo nikako. Nakon neprospavane noći provedene nad knjigom, prijepodne je bilo rezervirano za rješavanje birokratskih poslova (čitaj čekanje u redovima dok teta na šalteru podgrijava čušpajz - vjerovali ili ne u mom gradu je tako!). Vremena za odspavati nije bilo, kavu sam kuhala napola otvorenih očiju i valjda me sam Svevišnji trznuo da izmaknem nogu u trenu kad se džezva, za koju sam zapela rukavom, strustila na pločice... Pidžama je zalivena (Bogu hvala na širokim nogavicama!) no ionako je na redu za pranje,a pločice se daju srediti. Ja? Neozlijeđena i zbunjena...Čišćenje će me barem razbuditi...

Čekajući da se semafor zazeleni, zabavljam se brojeći oblačiće daha. Nema veze što prometa uopće nema i što bih da je toplije zebru mogla prijeći i gola. Bitno je da imamo semafore! To pridonosi statusu grada. Valjda!
Nije naodmet primjetiti ni da kontejneri koji me gledaju s druge strane uopće nisu ispražnjeni. Zagonovjetački zaključujem kako u ovom gradu nitko ništa ne radi, kako se novac troši na nepotrebne stvari dok ruševine i dalje podsjećaju na rat... Sramota! A onda... ON.
Suhonjav starčić s velikom kartonskom kutijom prilazi kontejneru. Prva misao koja je proletjela mojom nenaspavanom glavom bili su neželjeni mačići ili štenci koje ondje namjerava ostaviti. E, nećeš!!! Bez razmišljana zakoračih na ploč...TUUUUUUUUUUUU!

MoodGYM...

S ljetom kao da je većinu ljudi napustila i radost i dobra volja. Možda je sve do promjene vremena, loše biometeorološke prognoze...no trebamo li sjediti i čekati da zasja sunce ili ipak nešto možemo poduzeti i sami? Možemo se okružiti dragim ljudima, uživati u križaljci ili knjizi uz šalicu čaja, meškoljiti se pod dekom s voljenom osobom, gacati poput djeteta po lokvicama vode...ali možemo i pristupiti četverotjednom programu za samopomoć  i to iz vlastita naslonjača!

Baha´istička molitva...

Bahaizam je monoteistička religija osnovana u Iranu, i ujedno je jedina religija koja je u toj zemlji zabranjena. Baha´i doslovce znači "sjaj". Osnivač ove religije je Baha´u´lah (u prijevodu Slava Božja). Njezina temeljna ideja je je da je čovječanstvo jedinstvena rasa te da postoji samo jedan Bog koji se preko proroka velikih svjetskih religija pomalo otkriva čovječanstvu.
Baha´i vjera počiva na načelima jedinstva Boga, religija i čovječanstva, uklanjanju svih oblika predrasuda, jednakopravnosti spolova, ravnoteže između pretjeranog bogatstva i siromaštva, sveopćeg mira...